ANTE ČAČIĆ ZA MAMIĆA SPREMAN 'I meni su u životu uskakali. Ako bude situacija da mu mogu pomoći, budem!'

Kada sam došao na izborničku klupu rekao sam da želim igrače ogrnuti plaštom kroz koji neće prodirati sva ona negativna energija nakupljena u hrvatskom nogometu. Htio sam da se osjećaju ugodno, da ih na terenu ne sputava psihoza i vjerujem da sam u tome uspio. Nekoliko dana poslije pobijedili smo Bugarsku u teškoj utakmici, pred praznim tribinama, odmah zatim i Maltu gdje je na poluvremenu trebalo razdrmati momčad jer je počela tonuti u depresiju zbog nepovoljnog rezultata iz Rima”, tako Ante Čačić vrti film hektičnog rujna u kojem je za desetak dana prevalio urnebesan put: od gotovo izraubanog trenerskog vuka potrošenog u Dinamu i Mariboru pa oživljenog na Kajzerici, 62-godišnjak je preko noći dogurao do ulaznice za najšareniji nogometni festival na kontinentu.

Sve je kompromitirano

Igrači su proslavili plasman u Francusku i u međuvremenu se razbježali u klupske domicile, a Čačić je dobio profesionalnu satisfakciju i zadržao plašt iz prve rečenice ovog intervjua kojim se moće ogrnuti barem jednom mjesečno. Privođenja i zatvaranja dužnosnika i inkriminacije za milijunske utaje svakodnevnica su našeg nogometa. Je li to stresno kada ste u koži izbornika?

- Mi živimo u vremenu kad su sve društvene djelatnosti kompromitirane, počevši od samog državnog vrha. Sjetite se koliko je godina u istražnom zatvoru proveo bivši premijer, pa se spustite dolje prema županima, raznim direktorima. Očito da niti nogomet nije imun na “takve stvari”, iako kao čovjek koji je u nogometu proveo silne godine držim da je on puno čišći i zdraviji nego što ga se pokušava prikazati. Frustrira me što se vrlo malo priča i piše o učinjenim dobrim stvarima. Sjetimo se da je prije četiri godine politika uvela u igru riječ močvara, njezino isušivanje itd. Ta močvara je kroz te četiri godine dala reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, gdje je Hrvatsku na otvaranju gledalo više od milijardu ljudi. Onda ste imali uspjehe Rijeke koja je dva puta igrala Europsku ligu, pa Dinamove dvije Lige prvaka i dvije Europske lige. Nedavno smo gledali mladu reprezentaciju koja će ubrzo hraniti igračima A-momčad, završili su među osam na svijetu. Događaju se stotine dobrih stvari, a potenciraju se samo afere. Što se tiče Zdravka Mamića, naravno da nama koji smo vezani uz njega nije ugodno gledati ovo što se događa, ali pričekajmo... Ne treba unaprijed donositi sudove, zna se tko je za što nadležan.

Ovih dana čekamo da Mamić ponudi jamčevinu za izlazak na slobodu. Jeste li intimus s Dinamovim gazdom ili konkretno - biste li u ovom slučaju založili svoju imovinu da je potrebno?

- Ja sam mnogim ljudima uskakao, kao što su u životu i meni mnogi uskakali. Ako bude takva situacija da mu mogu pomoći, ja sam spreman na to.

‘Uvijek spreman’

Rekli bismo u šali, Čačić je rođen spreman. Takvim se predstavio i kada se na obzoru ukazao izbornički izazov. Oporba (u koju slobodno ubrojite i potpisnika ovih redaka) nije se mogla načuditi...

- Nisam imao jednog dana mira. Od trenutka kada je objavljeno da ću postati izbornik prema meni se išlo s otvorenim nepovjerenjem, bilo je tu i udaraca ispod pojasa. Galama se stišala kada su igrači napravili rezultat i odveli nas tamo gdje nam je objektivno i mjesto. Bila bi velika šteta da nismo uspjeli. HNS živi od A-reprezentacije, ona odlascima na velika natjecanja daje kisik cijeloj organizaciji i svim njezinim momčadima.

Koliko se u vašem iskustvu izbornički posao razlikuje od onoga što ste dosad kroz karijeru radili?

- Svakodnevni rad u klubu je dinamičniji, reprezentacija se okuplja kampanjski i zato treba brzo i precizno skenirati situaciju u momčadi. Rad u klubovima mi je definitivno pomogao da se brzo prilagodim, da prepoznam određene situacije. Po dolasku na dužnost izbornika Hrvatske vidio sam da igrače prvenstveno moram opustiti i kreirati poticajno ozračje. Oni konzumiraju sadržaje s portala, čitaju tiskovine, gledaju što se oko njih događa. Nisu cijepljeni protiv svih tih frustracija, ali srećom su i dalje jedna velika obitelj. Uvjerio sam se kroz razgovore s kapetanom i nekolicinom starijih igrača da su zadržali iskrenu strast prema nacionalnoj momčadi.

Velika ambicioznost

Nastupili ste više kao nekakav life-coach nego kao trener onim “žalcem” da je vrijeme za izlazak iz sjene “vatrenih”?

- Moj je zadatak uvjeriti igrače da nemaju pravo zadovoljiti se samo plasmanom na Euro, oni u Francuskoj napokon moraju postati protagonisti. Nikada u povijesti nismo u reprezentaciji imali toliki broj osvajača Lige prvaka i Europske lige, toliko nogometaša u top-klubovima najjačih europskih natjecanja. Za neke od njih ovo je vjerojatno posljednja prilika za veliki rezultat s reprezentacijom. Ja sam vrlo ambiciozan, a istu stvar zahtijevam i od igrača...

Dokle seže ta ambicija? Do, recimo, polufinala Eura ili...?

- Dok slažem planove, ne maštam toliko o rezultatu koliko želim da Hrvatska igra dobar nogomet. Imperativ je izgledati osjetno, puno bolje nego što smo izgledali u prošlosti, posebno pritom mislim na ono što smo igrali na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. S boljom igrom treba očekivati prolazak skupine u Francuskoj, a onda rasplet ovisi o različitim faktorima. Recimo o ždrijebu.

Bliži se vrijeme godišnjih inventura. Tko su najbolji igrači u 2015. ili, ako hoćete, ove epohe?

- Messi, Ronaldo i Ibrahimović. Treneri? Moj izbor su i dalje Ancelotti, Mourinho i Guardiola.

Slučajno ste izabrali baš trojicu najbolje plaćenih. Kako gledate na to da honorari top-trenera lete u nebo, je li to normalno?

- Bio sam nedavno na “el clasicu” u Madridu i uvjerio se iz prve ruke da se nemoguće probiti u Realov dućan na stadionu, gužva je neopisiva čak i nakon 0-4 poraza. Hoću reći, uvijek se nađe računica da se i trenere astronomski plati. Osim toga, tu se redovito govori o brutto iznosima, tko zna što im ostane nakon plaćenog poreza, ha-ha...