Rekli ste da Hrvatska može otići do kraja na ovom turniru ukoliko vam se nekoliko stvari poklopi. Doista u to vjerujete?
- Možete me nazvati luđakom, ali ja sam samo realan. Postoje momčadi koje su jače on nas, ali samo na papiru. Posljednjih pet godina smo u Top 10 najboljih reprezentacija svijeta. A to je ljestvica koja ne gleda ljepotu igrača ili dizajn dresova, već je realno stanje stvari. Ako nas ozljede zaobiđu i dobro se pripremimo za svaku utakmicu, tada imamo šansi protiv svakoga. Do finala nas dijeli pet utakmica. Ukoliko ćemo ići utakmicu po utakmicu, s pravom taktikom i motivacijom, vjerujem da onda možemo i do samog kraja dogurati. Pa prije četiri godine nas je manje od jedne minute dijelilo od polufinala. Ako ovdje prođemo grupu, uvjeren sam da imamo šanse pobijediti. To vam odgovorno tvrdim jer poznajem karakter ove momčadi. Kada "poletimo" to je nezaustavljivo.
Koliko vam je bitna činjenica da po prvi puta u četiri godine imate dovoljno vremena za pripremu?
- To je najveći blagoslov koji smo mogli dobiti. Hrvatska je mala država i ima limitiran krug igrača. U kvalifikacijama nam se ponekad bilo jako teško okupiti se svega nekoliko dana prije utakmice i očekivati neku uigranost. Imamo dobra iskustva s priprema prije četiri godine tako da je to dodatan razlog za optimizam. Ovi igrači naprosto obožavaju biti zajedno.
Čini se da kao strateg više pažnje posvećujete individualnim uputama nego formaciji. Slažete li se?
- Moje je mišljenje da formacije polagano, ali sigurno umiru i to će vam potvrditi veliki broj trenera. Postalo je jako teško pratiti kretanje protivničkih igrača tako da samo postavite određen broj igrača u liniju. Fluidnost je puno važnija. Poanta je da momčad ostane kompaktna i da linije ostanu blizu jedna druge. Ne smiju se stvarati rupe u fazi obrane, te se trebaju iskorištavati svaki puta kada one nastaju u momčadi koja igra sa striktnim linijama.
Hrvatska je uvijek imala jake individualce. Koliko je na vaše taktičke zamisli utjecala činjenica da ste bili dio generacije koja je 1998. godine na Svjetskom prvenstvu osvojila brončanu medalju?
- Mnogo. Tada sam shvatio koja je vrsta nogometna najprikladnija za hrvatski karakter. I sada imamo jake individualce koji mogu riješiti svaku utakmicu. Moja namjera nije bila da sagradim sistem oko njih, ali ni da njih gurnem u isti. Jednostavno sam tražio od svakoga da u "zadanom okviru" pokažu svu lucidnost i kvalitetu koju posjeduju.
Koristite pet, pa čak ponekad i šest ofenzivno orijentiranih igrača u momčadi istovremeno. Da li je to zato što njegujete napadački nogomet ili jednostavno potreba, s obzirom da Hrvatska nema puno kvalitetnih rješenja u zadnjoj liniji?
- To je čisto stvar pragmatike. Naravno da preferiram igru dobrog pasa, te napadački nogomet koji se bazira na posjedu lopte. Međutim, uvijek morate gledati koje stvari najviše odgovaraju vašoj momčadi s obzirom na izbor igrača koje imate na raspolaganju. Kada sam preuzimao reprezentaciju, moji pomoćnici i ja sastavili smo popis igrača i shvatili da imamo puno više kvalitetnih igrača u veznom redu i napadu. Jedino je logično bilo da protiv jakih momčadi pokušamo s napadačkom igrom, jer ukoliko bismo se odlučili za defanzivu, to bi bilo jako loše i učinilo bi većinu igrača jako nesretnim. Međutim, čak i unatoč činjenici da koristimo mnogo ofenzivno orijentiranih igrača, solidna obrana je temelj naše igre. Nikada nećete postići toliko pogodaka koliko ih možete primiti, ako je vaša obrana "rupa". Danas svi moraju igrati obranu. To su pokazali Ivica Olić i Mario Mandžukić u dvije utakmice protiv Turske.
Ima li tu onda mjesta za Nikicu Jelavića koji je imao sjajnu polusezonu u Evertonu. Mislite li da ćete morati malo prilagoditi svoj plan igre njegovim karakteristikama?
- Mislim da ne moramo svoju igru prilagođavati Jelaviću. Odnosno, ne više nego bilo kojem drugom igraču u momčadi. On je sjajan! On je moderna verzija one prave devetke kojoj je potrebno jako malo manevarskog prostora da zabije. Igrati na način na koji on igra je u današnje doba najteže za napadača. Mislim da će na Euru Jelavić dobivati puno više kvalitetnijih lopti nego što ih dobiva u Evertonu. Tamo jako dobro surađuje s Tonyjem Hibbertom. Nadam se da se neće uvrijediti ako kažem da su lopte Darija Srne puno kvalitetnije od njegovih.
Momčad je prošla teško razdoblje u kvalifikacijama, koje je ostavilo dosta navijača pesimističnima...
- Cjelokupna atmosfera u hrvatskom nogometnu nije dobra nakon skandala u nogometnom savezu i domaćem prvenstvu. Međutim, to ne mora biti i nužno loša stvar. Talijani su imali sličnu situaciju 2006. godine pa su osvojili Svjetsko prvenstvo. Mnogo je negativne energije usmjereno prema nama putem medija. Kritike su ponekad bile zaslužene, ali ponekad potpuno besmislene. To nas je samo dodatno zbližilo. Očekujem ništa manje nego punu podršku navijača na Euru!
Koliko je bitno da Luka Modrić bude onaj pravi?
- Svi igrači moraju odigrati svoj vrhunski nogomet ako želimo išta postići. Naravno da svi najviše očekujemo od Luke. On diktira našom igrom i čini ostale suigrače boljima sa svojim ritmom i dodavanjima. Isto čini i u Tottenhamu. Ako on igra dobro onda i "spursi" igraju dobro. Luka je spreman podnijeti taj pritisak.
Prva vaša utakmica je protiv Irske...
- Bit će to zeznuta utakmica, to je sigurno. Krvavo težak susret. Proučio sam sve njezine utakmice i zaključio da je defenzivna disciplina u momčadi nevjerojatna. Momčadi imaju posjed loptem dominiraju terenom i pletu mrežu oko irskog gola, ali jednostavno ne mogu doći do prave šanse za pogodak. Morat ćemo trčati više od njih, ostati kompaktni, boriti se za svaki "otpadak", ali prije svega biti jako strpljivi. Ne smijemo gubiti glavu, jer nas Irska može"ubiti" jednim jedinim kontranapadom. Kako započnete veliko natjecanje je vrlo bitno. Irska je naša velika prilika! No, uvjeren sam da oni na isti način razmišljaju i o nama.
Nakon Eura napuštate kormilo reprezentacije i preuzimate Lokomotiv Moskvu. Kako će to utjecati na momčad?
- Trenutno sam u potpunosti koncentriran na Europsko prvenstvo i ne zanima me ništa drugo. Voditi reprezentaciju svoje zemlje je najviši mogući doseg u trenerskoj karijeri i nijedan mi posao u budućnosti neće značiti jednako kao i ovaj. Doduše, svakom ću se, naravno, posvetiti 100 posto. Ponosan sam na sebe što nisam napustio reprezentaciju nakon neuspjeha 2010. godine kada su svi željeli moju ostavku. No, ja nisam želio otići kao gubitnik. Uvijek mi je želja bila biti klupski trener i smatram da je sada došao trenutak da tu želju ostvarim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....