Poznajete li nekoga iz "Bielefelda"? Jeste li ikada bili u "Bielefeldu"? Poznajete li nekoga tko je bio u "Bielefeldu"? Tri su to pitanja utkana u srž teorije zavjere o Bielefeldu, koja je svjetlo dana ugledala sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, a tvrdi da taj njemački grad, zapravo, uopće ne postoji - zbog čega je i napisan pod navodnicima u pitanjima - nego je to čista iluzija koju propagiraju različite sile zbog odvraćanja pažnje i obmanjivanja njemačke javnosti. Popularnost te, satirične teorije ilustrirala je i šaljiva izjava Angele Merkel, koja je u obraćanju prije 13 godina spomenula Bielefeld i dodala - "ako taj grad uopće postoji". Vlast je, pak, prije šest godina odlučila otići i korak dalje u marketingu, ponudivši nagradu od čak milijun eura onome tko dokaže da grad, zaista, ne postoji.
Teorija je, i službeno, pala u vodu u utorak navečer, jer su nogometaši Arminije iz Bielefelda - trenutačno četvrtog kluba treće njemačke lige - masnim crnim markerom ucrtali grad na (nogometnu) kartu. Teoretičari zavjera, pak, odgovore na pitanja mogu potražiti kod igrača Bayer Leverkusena, koji su u Bielefeldu, bez navodnika, imali izlazak za zaborav. U tom su se gradu, u istoj, ovoj sezoni, jednako loše proveli Hannover (čitaj: drugoligaš), Union Berlin, Freiburg i Werder (čitaj: tri bundesligaša), koje je Arminia nokautirala na putu do polufinala njemačkog Kupa, gdje je rezervirala okršaj s dotad najtvrđim orahom, braniteljem naslova u tom natjecanju, aktualnim državnim prvacima, Alonsovim "apotekarima".
Finale 24. svibnja
Iako je Leverkusen poveo u 17. minuti preko Jonathana Taha, družina iz "nepostojećeg grada" već je do poluvremena, golovima Mariusa Wörla i Maximiliana Großera, okrenula vodu na svoj mlin, a onda u nastavku utakmice uspješno zaštitila svoje obrambene kule i s 2-1 ispisala ulaznicu za finale na Olimpijskom stadionu u Berlinu 24. svibnja. Posljednji sučev zvižduk, naravno, bio je okidač za erupciju oduševljenja na tribinama stadiona Bielefelder Alm, koji će iduće godine proslaviti "okrugli", stoti rođendan, a dio navijača čak je pohrlio i na teren.
No, pravu invaziju režirat će na povijesnoj utakmici krajem petog mjeseca, i to točno tri tjedna nakon proslave 120. rođendana kluba, kada će Arminia loviti prvi trofej u dugačkoj povijesti. S obzirom na to da se radi o "yo-yo klubu", koji pleše između prvog, drugog i trećeg ranga njemačkog nogometa, jasno je da se u klupskim vitrinama nalaze trofeji za osvajanje drugih ili trećih liga, ali "kanta" na onoj, najvišoj razini, poput nacionalnog Kupa, nikad nije pospremljena u njihovu trofejnu salu. Zadnju bundesligašku avanturu okončali su 2022., kada su skliznuli u drugi rang, a tamo su se zadržali tek jednu sezonu i strovalili se još jednu stepenicu niže.
"Stadion je uvijek pun"
Statistički gledano, od osnutka Bundeslige (1963.), Arminia je odradila 19 sezona na najvišoj razini, a najčešće su obitavali u popularnoj "cvajti", drugoj njemačkoj ligi, koja po ambijentu i uvjetima ne zaostaje za elitom. Jednu sezonu s klubom iz Bielefelda u toj je ligi odradio i Josip Tadić, danas 37-godišnji napadač Jaruna, a nekoć član Dinama i Leverkusena, koji je u sezoni 2010./11. zabio šest pogodaka za Arminiju u drugoj Bundesligi. Iako je prošlo gotovo 15 godina od njegova boravka u Bielefeldu, napadač iz Đakova evocirao nam je dio uspomena iz te sezone.
- Sjećam se da je klub, zaista, uređen i da su uvjeti odlični, od stadiona do trening centra. Vežu me lijepe uspomene za taj grad, grad koji živi za nogomet, uostalom kao i svaki njemački klub. Stadion je uvijek pun i rasprodan, ljudi tamo obožavaju nogomet i svakako bi im puno značilo da uzmu taj prvi trofej u povijesti. Finale? Navijat ću za Arminiju, za svoj bivši klub, naravno! - rekao nam je Tadić, a hrvatski rekorder po broju nastupa za Arminiju, ali i po broju pogodaka, jest Andre Mijatović, danas pomoćni trener u Herthi, koji je za Bielefeld odradio 77 utakmica uz osam pogodaka između 2007. i 2010.
Neizbježan ples milijuna, pak, otkriva da današnja vrijednost Arminijine momčadi iznosi samo 8,23 milijuna eura! U prijevodu, čak 78 puta manje od Bayer Leverkusena (644 milijuna eura). Ili, još bliže, samo 20 tisuća eura manje od Varaždina (8,25 milijuna). U "priči o pepeljugi" njemačkog nogometa ostalo je prazno još samo završno poglavlje, ono koje slijedi u finalu Kupa u Berlinu, a "nepostojeći grad" bi uskoro u glavnom gradu mogao postati - grad pobjednika.
Komentari (0)
Komentiraj