Prva utakmica finala hrvatskog malonogometnog Kupa bila je pravi spektakl od događaja. Torcida je kao domaćin dočekala Futsal Dinamo u prepunoj velikoj dvorani na Gripama i odigrala maestralnu utakmicu. Nakon što je prvo poluvrijeme završilo 1:1 uz dosta izjednačenu igru, Torcida je u drugome dijelu ubacila u brzinu više i slavila s nevjerojatnih 6:1.
Bio je to treći susret ova dva protivnika ove sezone. U prvom je Torcida kod kuće bila bolja s 4:3, dok je prije par dana u Zagrebu rezultat bio 3:3. I prijašnjih godina ovi susreti su bili jako napeti i prava poslastica za gledatelje, no ovoga puta je splitska momčad jednostavno bila nadmoćna.
Osim za navijače, ova pobjeda je bila od posebnog značaja i za jednog igrača. Milan Družijanić je 31-godišnji malonogometaš s puno godina iskustva iza sebe. U više navrata bio je član Torcide te je na sinoćnjoj utakmici upisao jubilarni 100. nastup za klub. Prošao je sve od nižih liga, do borbe za duplu krunu u aktualnoj sezoni. Jedno je od glavnih lica splitske momčadi koja je preporođena ove sezone i koja je sada na korak do osvajanja trofeja u svom prvom velikom finalu.
Versatilni malonogometaš za SN je podijelio svoje mišljenje o samoj utakmici, ali i brojnim drugim temama vezanima uz karijeru, suigrače i stanje futsala u državi.
Pred punom velikom dvoranom Gripa odigrali ste možda i najveću utakmica u karijeri, pogotovo kada se uzme u obzir da ste upisali 100. nastup za Torcidu. Kako ste sve to doživjeli?
- Pa sigurno najveća utakmica u karijeri,100. nastup, ispunjena velika dvorana, protivnik Futsal Dinamo i pobjeda 6:1. Mislim da ljepšu noć nisam mogao poželjeti, kako sebi tako i Torcidi. Još jednom hvala publici, kad igraš pred ovakvom atmosferom sve je puno lakše.
Jesu li igrači proslavili navečer pobjedu ili se već mirne glave pripremaju za jednako važan uzvrat u Zagrebu?
- Bila bi šteta ne proslaviti ono što se sinoć dogodilo na Gripama, ali sigurno da nismo pretjerivali. Sad imamo dan odmora, a već od sutra ide maksimalna priprema za uzvrat jer svjesni smo što nas čeka u Zagrebu.
Nije Vam strano pobijediti Dinamo, pogotovo na domaćem terenu. Bili ste bolji u i prvome dijelu sezone, a prošle godine ste ih pošteno namučili i u doigravanju. Jeste li uoči ove utakmice imali osjećaj da se sprema najveća pobjeda u povijesti protiv Dinama?
- Gledajući povijest utakmica ove dvije ekipe, očito je da veliku prednost ima domaćin, ali mislim da je to sasvim normalno jer nije svejedno kad 5000 ljudi navija za tebe ili protiv tebe. Veliku dozu samopouzdanja nam je dala prvenstvena utakmica iz Zagreba gdje smo stvarno bili bolji protivnik i nekako smo bili uvjereni da ćemo na domaćem terenu pokazat naše pravo lice, a to se i dogodilo.
Iskusili ste igru pred punom dvoranom domaće publike, a i one u Zagrebu. Kako uspoređujete atmosferu u ta dva grada i što Vam se posebno sviđa kod njih?
- Futsal Dinamo je osnovan na bazi njihovih navijača ako se ne varam, tako da oni na svakoj domaćoj utakmici imaju popriličan broj gledatelja i atmosfera je uvijek užarena, pogotovo protiv Torcide što meni predstavlja veliki gušt za igrati, iako naravno da nam je draže kad se igra na Gripama, tu je neka posebna energija i nikome nije svejedno doći u goste Torcidi.
Torcida i Dinamo debitanti su u finalu malonogometnog Kupa te jednako žele trofej. Sada ste ipak vi na korak od velikog cilja, a zanima nas postoji li neka motivacija osim samog trofeja? Igrate li za dodatnu premiju ili neka druga priznanja?
- Na papiru sad izgleda možda teško uhvatljivo naših 6:1 iz prve utakmice, ali ako mi ne shvatimo taj uzvrat maksimalno ozbiljno lako je moguće da uđemo u probleme, ali stvarno mislim da ova ekipa ima previše kvalitete i iskustva da bi ispustila takvu prednost, a meni osobno ne treba neka dodatna motivacija, dovoljan mi je pehar s Torcidom, ali ako se osvoji siguran sam da će biti i neka premija.
Može se komotno reći da ste legenda kluba tako da je neupitno da bi Vam osvajanje trofeja puno značilo. U igri ste naravno i za duplu krunu, a imate i još godina pred sobom za pružanje dobrih partija u crveno-plavom dresu. Jeste li ikad očekivali da će danas biti tu gdje jeste?
- 100 nastupa za Torcidu. Meni to stvarno znači puno, a još da se u ponediljak iz Zagreba vratiti s peharom mislim da bi to upotpunilo ovih sedam godina u klubu i sigurno bi nam dalo vjetar u leđa u borbi za naslov prvaka u koji isto tako vjerujemo. Pa iskreno kad sam došao na futsal nikad nisam mislio da ću biti toliko dugo član nekoga kluba i s toliko nastupa, ali eto, očito je da Torcida ima ono nešto, samo ime ima svoju težinu.
Veliki skok u kvaliteti doživjela je Torcida, a i sama liga, dolaskom Daria Marinovića i Franca Jelovčića. Na zimu se priključio i Marko Kuraja, a već od prije ste predvođeni kapetanom Mijom Mišerdom, tako da je koncentracija kvalitete ogromna. Kako je dijeliti svlačionicu s takvim igračima i tko je "šef" među vama?
- Stvarno je, liga je ove sezona jaka i izjednačena tako da praktički ima sedam klubova koji s pravom vjeruju da mogu do naslova prvaka, a što reći za Daria i Franca, to su velikani ovoga sporta i meni je čast što su moji suigrači, stvarno je kvaliteta ogromna. Kuraja, Pavić, Hrstić i da ne nabrajam dalje, ali bez kapetana to ne bi bilo to, tako da ipak je taj "šef" Mijo Mišerda.
Hrvatski futsal u velikom je usponu zadnjih godina. Liga je postala ozbiljnija i sve se više klubova natječe za trofeje. No koliko je liga narasla po infrastrukturi? Ima li u vašoj ekipi igrača koji rade neki posao sa strane ili idu na fakultet?
- Liga raste iz godine u godinu, sve se više prati futsal u Hrvatskoj i mislim da je najgledaniji dvoranski sport u državi, ali isto tako što se financija tiče, mislim da većina igrača ne može živjeti samo od toga, ali nadam se da će se kroz godine i to promijeniti, a tako je i kod nas, možda pola-pola. Neki rade, neki ne, ali eto na kraju se ipak nekako stigne sve iskombinirati.
Uzvratna utakmica finala na rasporedu je u ponedjeljak u Draženovom domu. Dinamo mora nadoknaditi zaostatak od pet golova. Ne vrijedi pravilo gola u gostima, a u slučaju ukupno neriješenog rezultata slijede dva produžetka po pet minuta. U slučaju da ni tad ne bude odlučen pobjednik, saznat će se nakon raspucavanja sa šest metara.
Komentari (0)
Komentiraj