Gašpar se brani: 'Zar bih išao s ukradenom karticom u trgovinu ispred kuće'

Gotovo pet stotina puta obukao je dres Dinama. Protiv Meksika je u Maksimiru ‘92. upisao nastup za reprezentaciju, a s “modrima” je osvojio sedam trofeja. Nažalost, respektabilnu igračku ostavštinu, Jozo Gašpar je prebrisao kada se odlučio na sulud čin krađe u vlastitoj svlačionici. I to prije tri tjedna kada je u NK Prečko, gdje je bio trener prve momčadi, iz novčanika nogometaša Matije Havidića otuđio kreditnu karticu i njome kupio 36 boca Jägermeistera u iznosu od 3956,04 kuna.

Gašpar je očito smetnuo s uma da postoje nadzorne kamere koje su ga snimile na blagajni Getroa i policiji nije trebalo dugo da mu pokuca na vrata. Međutim, legendarni igrač Dinama tvrdi da ta priča nema veze s istinom i da mu netko podmeće.

- To je igra koju mi namještaju. Razapeli su me, a da me nitko nije nazvao i provjerio moju stranu priče - javio se Jozo Gašpar koji tvrdi da kreditnu karticu s kojom je kupio 36 boca Jägermeistera nije otuđio u svlačionici, već su mu je dali “neki ljudi iz kluba”, a s namjerom da na taj način prebiju dug.

- Pa ja sam s Matijom bio u odličnim odnosima. Družili smo se i izvan travnjaka. I čim sam saznao da on nema pojma da su mi dali njegovu karticu, odmah sam mu vratio novac - tvrdi Gašpar koji je to isto ispričao istražiteljima policije u Nehajskoj gdje je bio na obradi.

Kupio 36 boca Jägera

Na pitanje zašto nije provjerio s Havidićem u čemu je riječ, Gašpar je odgovorio da uopće nije gledao što piše na kartici, već se odmah uputio u Getro i kupio Jägermeister koji je kasnije htio preprodati i naplatiti se.

- Pa zar bih išao s ukradenom karticom u trgovinu koja mi je pored kuće? - pita se Gašpar čija se “neugodna situacija” proširila poput požara u nogometnim krugovima.

- Znali smo da ima problema s novcima, ali tko nema? No, niti u snu ne bismo pomislili da će Jozo potkradati svoje igrače - najčešće smo imali prilike čuti iz razgovora s njegovim bivšim suigračima.

U nevjerici su i navijači Dinama koji su prema Gašparu oduvijek gajili posebne simpatije. Daleko od toga da je bio igračina, ali Jozo Gašpar je imao to veliko srce s kojim je ulazio u svaku utakmicu. I nema veze je li se igrao derbi s Hajdukom ili je Dinamo gostovao u nekoj nedođiji... Jozo je uvijek bio isti.

Rođen u Potravlju, selu u podnožju Svilaje na pola puta između Sinja i Vrlike, Gašpar je već sa 15 godina zaigrao za seniore Junaka. Jedna niželigaška utakmica odvela je Junak na popularnu Grabu, igralište Trešnjevke, gdje su Gašpara zamijetili skauti Dinama. Pod svoje ga je uzeo sunarodnjak Slaven Zambata i Gašpar se uskoro preselio u metropolu. U Dinamu je odradio cijelo desetljeće. Nešto je zaradio, ali niti približno koliko neki iz njegove generacije. Zašto? Nije znao izvući lovu...

Obilježen do kraja života

- Kada je Franjo Tuđman odborio neograničeni budžet Dinamu, sjećam se da je Stjepan Brolich dobio zadatak da ispita igrače Dinama koliko im je klub dužan. Svi su iskoristili tu rupu bez dna pa lupali cifre da se smrzneš. Najmanji dug koji sam čuo bio je 200 tisuća maraka, ali samo dok Brolich nije došao do Gašpara. Čovjek nije znao lagati pa je na pitanje koliko mu je Dinamo dužan ispalio: 11 tisuća maraka. Svi su prasnuli u smijeh - evocirao je jedan njegov suigrač koji je htio ostati anoniman.

Kako bilo, umjesto da ostane upamćen kao primjer onoga koji se za dres Dinama borio s “glavom na kopački”, po golu Crvenoj zvezdi u posljednjoj utakmici Dinama i beogradskog kluba te jednom HNL pogotku koji je dao s centra, Jozo Gašpar će za par tisuća kuna ostati obilježen do kraja života! Trenutak slabosti, gluposti ili “namještaljka” kako on sam tvrdi? Na koncu je manje bitno. Šteta je počinjena.