'Ako se dobro spremim, a vjerujem da hoću, na proljeće ću biti veliko pojačanje'

Prošlo je pet mjeseci i osam dana otkad je crni BMW terenac naletio na lokvu vode i završio u bezimenom jarku ispod autoputa kod Biskog. Tog kišnog ponedjeljka promijenio se život Drage Gabrića, hrvatskog reprezentativca, igrača Trabzonspora, miljenika Torcide. Ali nakon 166 dana kalvarije Gabrić ponovno igra nogomet. Njegova životna priča krenula je prema happy-endu. Prošao je kompletni put od dna do vrha i natrag. Osam dana bio je u komi, Hrvatska je strepila nad njegovim bolničkim krevetom u KBC-u Firule krajem svibnja.

- Nisam znao gdje sam, ni što radim u bolnici. Samo mi je bilo jasno da nešto nije u redu. U tom trenutku nisam mislio na nogomet, bilo mi je jedino važno da što prije izađem iz bolnice. Bojao sam se da za dva dana ne umrem. I bio sam sretan što sam živ - ispričao je Gabrić.

Danas se možemo našaliti, reći kako je Drago 'vidio da je na zemlji bolje nego na nebu’. Kada se priča sretno završi, onda se lako i našaliti. Međutim, prve prognoze nisu bile optimističke, uostalom, tko je mogao tada zamisliti da će u studenome Drago trčati Poljudom u dresu s brojem 77. Ali, Gabrić je uspio dobiti najveću životnu bitku.

- Odigrao sam 45 minuta, a moram priznati da sam mislio kako će mi trener dati samo 10-15 minuta. Nisam još spreman, ipak je duga stanka ostavila traga. Do kraja jeseni je pet utakmica i polako ću podizati tjelesnu spremnost, vraćati formu - kazao je Drago i zatim s puno optimizma dodao:

- Ako se dobro spremim, a vjerujem da hoću, na proljeće ću biti veliko pojačanje za Hajduk. Tada više nema alibija, a znate da ja vjerujem u sebe.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!