BRUNO PETKOVIĆ NAKON LASKAVE TITULE PROGOVORIO O MOGUĆEM TRANSFERU, ALI I VATRENIMA 'Možemo daleko na Euru, ali prije toga imam jedan zadatak'

Nakon Danija Olma - Bruno Petković. Tradicionalni izbor za najboljeg igrača godine HNL-a u organizaciji t-portala i upornošću kolege Silvija Škrleca, na vrh uvijek dovede neko veliko, klasno ime. Kapetani klubova biraju, kad čovjek vidi popis što zaključiti nego da u tom HNL-u ima kvalitete, ima se što gledati. Petković, Olmo, Caktaš, Livaković, Lovrić, Oršić... To je poredak na samom čelu, pet od šest su reprezentativci, ozbiljnih reprezentacija. Ali, bila je to godina Brune Petkovića, rekli bismo i ne samo godina. Sve što je on ispričao u zadnjih 18 mjeseci, to je već priča za knjigu, pravi roman. Od igrača s periferije talijanskog nogometa, napadača koji nije dvije godine zabio gol, do nezamjenjivog reprezentativca, jedne od najjačih karika europskog Dinama i igrača o kojemu razmišlja i Pep Guardiola i gleda kako ga zaustaviti. Petković je, da zaključimo, jedna od najvećih priča hrvatskih nogometa zadnjih godina. Sad je dobio i individualnu nagradu.

- Iskreno, nisam ih imao previše u karijeri. Ali ako te izaberu protivnički igrači, kapetani, onda je to najvrjednija nagrada koju možeš dobiti, to je ultimativna potvrda da radiš stvari kako treba - komentirao je Petković trofej u svojim rukama.

Naslijedio je lanjskog laureata Danija Olma.

- Dani je top igrač, odličan, nije bila ni velika razlika među nama. Odradio je veliku sezonu i on sam. Nije on konkurencija, nismo se mi natjecali, igrali smo zajedno. Momčad je uvijek bila najbitnija, u tom smjeru smo i igrali i napravili rezultate.

Na listi prijašnjih slavodobitnika puno je imena koja su napravila značajne karijere.

- Vidio sam listu, vidio dosta velikih igrača, ali ne opterećujem se s time. Doći će jednom i top klub, karijera će ići u tom smjeru, ali sad ne razmišljam u tom smjeru, fokusiran sam na ono što me čeka u Dinamu.

Kome bi on dao glas da je kapetan?

- Reći ću vam kad budem kapetan, to je teško pitanje. Ima puno kandidata koje bih razmatrao.

Vratimo se godinu i pol unazad. Došao je u Dinamu iz Italije, bio je to ključan potez?

- Bila je to jedna od najvećih prekretnica u mojoj karijeri, iako su mnogi govorili da je to korak unazad. No, znao sam da vrijedim više od situacije u kojoj sam bio, vidio sam da tako više nema smisla i odlučio sam to promijeniti. Moj menadžer (Ivan Cvjetković, nap. a.) bio je taj koji je zagovarao povratak, naišao sam u Dinamu na odlične suigrače, stručni stožer i bio je taj povratak pun pogodak.

Ovim je izborom dobio i opipljivu zadovoljštinu za sve što je prošao, kad to prepoznaju sami igrači, onda to puno vrijedi?

- Baš zato što su me izabrali protivnici i kapetani, to je vrijedna nagrada. Sretan sam i drago mi je da je moj rad prepoznat, kao što bi i svakome bilo drago. Nikad nisam težio samoisticanju, uvijek ću razmišljati da budem momčadski igrač dok god sam u nogometu, kad prijeđem u neki drugi sport, možda će se to promijeniti.

Je li ipak, unatoč silnom povjerenju u samoga sebe, vjerovao da će se sve zbiti tako brzo, da će tako ubrzano postati reprezentativac i to - važan reprezentativac, igrač za velike stvari?

- To mi je bio cilj. Nisam mislio da će sve to doći tako brzo, ali vjerovao sam u svoje kapacitete. Puno je rada trebalo da dođem do ovdje, ali i sreće, neke su stvari poklopile, vratila se možda i za silna nesreću koju sam imao ranije.

Sad se već priča o odlasku u najveće europske klubove, spominjala se, recimo, Barcelona? Kako Petković gleda na takav nastavak karijere?

- Želja svakog igrača jest završiti u nekom top klubu, među najboljima na svijetu. Doći će to vrijeme, ali sad mi je jako lijepo u Dinamu, nemam potrebu otići. Ako jednog dana dođe ponuda top kluba, dobro.

Dakle, kako bi 2019. sažeo sam Petković? Koja je utakmica, koji gol, bio najdraži, najbolji?

- Ne mogu navesti najdražu utakmicu, ni najbolji gol. Debitirao sam za Hrvatsku, zabio gol u najbitnijoj utakmici u kvalifikacijama protiv Slovačke, zabio u Ligi prvaka, samo igrati u Ligi prvaka je velika stvar, kamoli zabiti... Jako puno dobroga mi se dogodilo u 2019. Ne znam koji bih trenutak izdvojio, ali ovo je jako dobra godina.

Pa, može li 2020. uopće biti bolja?

- Nadam se da će biti bolja, samo zato što nastavljam raditi maksimalno, neću se zadovoljiti s individualnim nagradama i s nekim uspjesima za koje smo i ja i suigrači svjesni da su mogli biti i već. Ne zadovoljavam se nikad u životu, uvijek težim biti boljim, da, iduća godina može biti uspješnija. Želim napredovati još više, neću se opuštati.

Kako izdržava sav taj uspjeh, taj ‘boom’ u kojem je postao velika ‘zvjerka’, medijski zanimljiv, popularan na travnjaku i izvan njega?

- Nekad je u životu teško sve to izdržati, međutim, imam oko sebe ljude koji mi puno pomažu da se s time nosim. Menadžer, obitelj, trener i stručni stožer, suigrači, svi su oni utjecali na to da me sve ovo što se događalo u zadnjih godinu i pol dana nije promijenilo. Kažem, mogu biti još bolji, ali moram nastaviti puno raditi, trenirati.

Vrhunac 2020. sigurno će biti Euro, skupina je vrlo zahtjevna, Engleska je najveći suparnik?

- Da, ali dotad ima još dosta vremena. Imam za odraditi puno obveza u klubu, ne smijemo zanemariti HNL i moramo osvojiti duplu krunu što prošle godine nismo uspjeli. Ali, što se tiče Eura, nema tamo lagane skupine, a svjesni smo da su Englezi odlična reprezentacija. Nisam igrao protiv njih, ali sam ih gledao na televiziji, međutim, mi smo drugi na svijetu i nikome ni s nama neće biti lako. Neću prognozirati, nisam nikad bio kvalitetan prognozer, no, sigurno i na Euru možemo daleko dogurati.