Revolucija, na barikade, Split je rekao Mamiću NE! Od jutra se sudaram s tim parolama nakon neodigrane utakmice izmeĐu Dinama i Hajduka i zbunjen sam. Jedan bunt, koji je dugo čučao u ilegali, oglasio se bakljama na San Siru, gdje utakmica nije prekinuta samo nekim čudom, a kulminirao u subotu, uoči početka utakmice izmeĐu dva najveća sportska rivala. Je li ovo finale jedne “utakmice” u kojoj će pobijediti navijači, koji ne biraju sredstva, ili će Hrvatski nogometni savez na sjednici svoje vlade u utorak još jednom gurnuti glavu u pijesak, još jednom kazniti Hajduk i vladati dalje?
Hrvatski nogomet nije samo Svjetsko prvenstvo u Brazilu, komercijalne utakmice u Ženevi i Londonu, gdje ih je reprezentacija odigrala više nego u zadnjih deset godina u Splitu. Hrvatski nogomet nisu samo Mandžukić, Modrić, Rakitić, Srna i Kramarić, ispod glamura najprofitabilnijeg hrvatskog izvoznog artikla ima i truleći. Slika Doriana Graya. Postoji samo jedan otok u toj močvari, Rijeka...
Žao mi je što ovaj prostor ne mogu posvetiti Matjažu Keku, neopterećenom slovenskom treneru, čija je stručnost za samo dvije godine jednu, ne odveć skupu viziju, pretvorila u rijetko viđenu feštu. Taj trener je od Dinamovih otpadaka složio momčad koju s respektom dočekuju u Sevilli i Rotterdamu, koja se kako-tako bori i s Dinamovim budžetom od 20 milijuna eura, Kek je nogometni “Michelangelo”, koji je isklesao renesansu riječkog nogometa. Ali, za Keka danas ovdje nema mjesta, danas je na jelovniku revolucija.
Bilo bi neumjesno reći da je predsjednik Ivo Josipović pokrenuo nogometnu revoluciju, ali je bio njezin vjetar u leđa i inspiracija. Ako predsjednik tako loše misli o nogometnom savezu, a očito su ga tajne službe obavijestile o pravom stanju stvari, jer on to iz vlastitog iskustva sasvim sigurno ne zna, frustrirani i osokoljeni navijači Hajduka preuzeli su stvar u svoje ruke. Osam tisuća navijača, koji su na Poljudu dočekali svoje heroje iz Zagreba, treba respektirati...
Dinamova Decima nije upitna, iako je i ona primjer bahatosti. Kada je 2005. godine Dinamo pao u Ligu za bedaka, Mamić se javno zakleo da će osvojiti deset šampionskih titula u nizu. Bilo je to poniženje za Hajduk, ali i za ostale sportske suparnike, “izazov” za suce-dodvorice i HNS. Još više je Dalmatince pogodilo kada je Dinamov glavni menadžer, da bi im dao do znanja koliko je moćan, “obećao da će dovesti reprezentaciju u Split protiv Italije”.
Sve te i slične nespretnosti su rezultirale - revolucijom. Na žalost, i prije su se događale takve stvari, i prije su se otimala prvenstva (1979.), Rijeci je oteta šampionska titula 1999. godine. Jednom je to činio moćni Tito Kirigin, kada je poderao propise, paragrafe i ismijao sud, kao što se danas tim istim paragrafima ruga Dinamov izvršni predsjednik.
Kako će presuditi Izvršni odbor HNS-a? Mogu opet kazniti Hajduk, isprazniti Poljud, kazniti ga i novčano, iako u toj blagajni nema prebijene kune, mogu ga izbaciti u drugu ligu, mogu ugasiti nogomet u Dalmaciji. Oni mogu sve. Ali, u Bibliji piše: “Radi što hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!” A što može Hajduk? Istupiti iz lige, zamrznuti status. Hoće li nešto promijeniti? Sumnjam!
I dok Hajdukovi navijači bojkotiraju derbi, Dinamovi navijači ne mogu ući na stadion, vlastiti stadion.
Klub im ne želi prodati kartu, jer su gotovo svi na crnoj listi. Osnivaju se paralelne udruge, dolazi do teških obračuna i pucnjava, prostrijeljeni mladić će ostati invalid. Dvije godine su navijači bili u bojkotu, a mi se pitamo - jesu li se vratile obitelji na stadion? Dolaze li djeca? Ne baš, na derbi je “nahrupilo” dvije tisuće navijača... Svaka borba je legitimna ako u njoj nema nasilja i ako se ne sukobljava sa zakonom. To pravo se ne moće oduzeti ni nogometnim navijačima. Ali, u cijeloj aferi reprezentaciju treba ostaviti po strani, bio bi grijeh i naše nogometne ikone uvlačiti u prljavštine. Imamo vjerojatno najbolju reprezentaciju u Europi, imamo desetoricu igrača kakvih nema ni Engleska, pa ni Njemačka, imamo izbornika kojemu nitko ne moće soliti pamet niti mu sastavljati momčad. Ta reprezentacija “iz močvare” moće biti europski prvak. Ta reprezentacija ne smije biti zastava ni zdravih, ni bolesnih ideja. Kad smo već pogazili tolike svetinje, mogli bismo zadrćati barem jednu. Ma što o tome mislili sociolozi, odvjetnici, književnici i farizeji, anarhisti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....