Malo je hrvatskih nogometaša koji su u najmlađim danima svoje karijere, dakle i prije punoljetnosti, punili naslovnice kao Marko Brkljača. Ne tako davno, ovaj veznjak uživao je status ponajvećeg talenta našeg nogometa. Takvim ga je, pored domaće, doživljavala i svjetska javnost. Obilježit će ga odlazak iz Hajduka u Dinamo na ljeto 2022., još uvijek je igrač Modrih, no od drugog dijela sezone na posudbi u Jarunu, nakon što je ranije brusio formu u Sloveniji (Aluminij i Primorje) i Dubravi TK.
Nametnuo se kao prvotimac, u posljednja četiri susreta zabio i dva sjajna pogotka (Opatiji i Rudešu), reći će struka da recentne prezentacije uistinu jesu na tragu onih nekadašnjih očekivanja.
- Puno me raazveselilo što se nakon dugo vremena ponovo upisujem u strijelce, jer neki raniji periodi bili su teški za glavu i psihu. Bio sam na raznim posudbama, po šest mjeseci ili godinu dana, malo igrao pa malo ne... Međutim, uvijek sam se trudio, radio sam na tome da napredujem i nadam se da to sada neće stati - govori nam Brkljača, koji se dosad oglašavao tek za slovenske medije vezano za, kako kaže, "neke pričice" dok je bio na posudbi.
Protiv Opatije nije bilo dovoljno za bod(ove), ali pogodak u pretprošlom kolu potvrdio je 2:0 slavlje nad Rudešom.
- Igrali smo za trenera Jerka Leku, Nikola Pokrivač bio je njegov životni prijatelj. Htjeli smo mu kao momčad dati poticaj, kao i Ibanezu. Zbog tragičnog događaja nismo imali feštu nakon utakmice... Dobar rezultat, nadam se, znači i nešto opušteniju završnicu.
Motivi dolaska u Jarun?
- Igrati za momčad i poboljšati samog sebe, jer dobra ekipa uvijek izbaci i pojedinca. Prihvatili su me, Leko me privukao i kao veliko nogometno ime, no volio bih skrenuti pozornost i na ostale članove stožera, njihova je zasluga što se vrlo brzo osjećam fizički i kondicijski moćnijim nego ranije. Konačno, motiviran sam i pobijediti onu priču, pokazati da nije točno sve što se govori i piše...
Mislite na priču o "spašavanju karijere", premda vam je tek 20? I nama se to doima vrlo strogim izrazom, ali primjećujemo da se sustavno ponavlja.
- Da. Takvi su to ljudi... Počeo sam mlad, u Hajduk došao jako mlad, dugo sam na sceni pa možda misle da mi je 28 godina i da moram spašavati karijeru. No dobro, ljudi mogu imati svoje mišljenje, svi imaju tipkovnice, računala i pravo da ih koriste kako hoće. Ja sam orijentiran na sebe i nastojim pokazati da uvijek mogu bolje i više.
Na svaki spomen Brkljače sjećamo se i Guardianove liste iz 2021. Bio je jedini Hrvat među 60 najtalentiranijih nogometaša svijeta u generaciji 2004., uz imena kao što su Gavi (Barcelona), Savinho (Man. City), Lavia (Chelsea)... Kad ste sa 17 velika zvijezda, to mora da je i čast i teret?
- Za listu sam saznao tek preko društvenih mreža. Gledam ju i pitam se, ma je li moguće? Opet, s jedne strane mi je to bilo i realno, još uvijek mislim da sam tada uistinu bio bolji od svih.
Teško je "ostati na zemlji" ili vam je uspijevalo?
- Tata, menadžeri... Uz sebe sam imao ljude koji su me znali izvrijeđati da bi me spustili, ako je za to bilo potrebe. Znali su me pitati: "Što misliš da si napravio? Ta lista samo je poticaj da ideš dalje".
Odlazak iz Hajduka (gdje je boravio od 2019. do 2022.) popraćen je mnogim turbulencijama. Otac Oliver u to je vrijeme javno iznio svoj dio priče, navodeći nekorektnosti u pregovorima s Hajdukom i samom tretmanu prema njegovu sinu, da bi se Hajduk obratio sudovima... Brkljača je prešao u Dinamovu školu nekoliko dana prije 18. rođendana. Kako danas gleda na razdoblje u Hajduku?
- Hajduk me izgradio jer sam tamo prošao cijelu školu nogometa, no ti zadnji trenuci bili su teški. Stigla je ponuda Dinama i nekolicina njih izvana, no odlučio sam ostati u Hrvatskoj, otići u klub koji izbacuje najbolje naše nogometaše i reprezentativce. Nisam htio obraćati pažnju što će ljudi reći, nego sam gledao što mi se čini najboljim za mene samog. Vjerujem da je i svima drugima važnije vlastito mišljenje, nego mišljenje okoline. Meni jest... Uvijek kažem da Hajduku želim sve najbolje, kao i ljudima koji su sa mnom bili tamo. Zahvalan sam za sve što su napravili za mene.
Svakog nogometaša jednom dočekaju razne poruke i uvrede, vas je to zahvatilo vrlo rano, pa i izuzetno žestoko?
- Bilo je i dobrih i loših poruka, ali više loših. U mladosti misliš da su svi ljudi dobri, da ćete podržavati jer si mlad i želiš puno napraviti, a onda upoznaš realnost. Na početku nisam mogao vjerovati što su sve u stanju napisati. Žele ti loše, u zdravstvenom smislu... Pa se počneš bojati otići na kavu, stalno se okrećeš iza leđa, ne znaš što te čeka, ne znaš što će biti. S vremenom sam sazrio, drago mi je da sam prošao te stvari jer mogu biti oduševljen da sam uspio pobijediti u toj psihološkoj bitki. Komentare pratim i danas, ali ih ne primam k srcu. Možda i bolje da sve to doživiš tako brzo, pa brže navikneš i očvrsneš...
Kako je izgledalo razdoblje u Dinamu?
- Prvo sam dobivao pohvale trenera Čačića i suigrača, njegovom smjenom stvari su se promijenile pa sam završio "sa strane". Dobro sam se osjećao, ne znam zašto je bilo tako, ali procjena je uvijek na trenerima, a na meni da se nastojim pokazati u dobrom svjetlu.
Prema ugovoru, Dinamov je igrač do ljeta 2028.
- Tako je, no karijeru promatram na način "korak po korak". Igrač sam Dinama, volio bih se jednom tamo pokazati, to je scena koju gledam i to mi je primarni cilj - zaključio je Brkljača.
Marko Brkljača je, može se i vidjeti i čuti, zaista sazrio znatno brže od ostalih vršnjaka. Sudeći po putanji karijere, uopće to ne treba čuditi. Vodile su se razno razne rasprave, i O.K., legitimno je nekoga voljeti više ili manje, legitimno je kao navijač zamjeriti igraču svog kluba, legitimno je i zviždati i hukati.
Prijetnje, zastrašivanja, "kletve" i sve ostalo što je u to vrijeme pratilo tinejdžera (!), to je već nešto drugo. To je težak poraz dijela ili čitavog našeg društva, poraz koji ne može pronaći opravdanje u rivalstvima, navijačkim "svetostima" ili nečemu trećem.
Brkljača se iz svojih poraza izdigao, iz svakog je i ponešto naučio, "čiste" je glave, samopouzdan i spreman za nove pobjede.
Komentari (0)
Komentiraj