'Dubrava je za mene Beverly Hills. U mom kvartu hodaju s pištoljima u ruci...'

Ibanez je postao pravi španer, makar su mnogi sumnjali. U petak smo dugo pričali u pubu smještenom kraj maksimirskog stadiona. Nedugo prije vratio se s terapije, muči ga aduktor, s bolovima je odigrao protiv Reala.

- Smetalo me, ali izdržao sam. Gutnuo sam nekakve tablete, dvije. Protiv bolova.

Što je aduktor prema slomljenoj čeljusti? Prije godinu dana je protiv Hajduka igrao, a čeljust je pukla na dva mjesta.

- Takve utakmice se ne propuštaju! Bez obzira na sve.

Ibanez je novi ljubimac maksimirskih tribina, momak koji ima srce veće od Sljemena, ali i nogometnu moć. Ovo je njegova priča.

- Nakon juniorskog staža s prvom momčadi Boca Juniorsa trenirao sam tri mjeseca. Tad je konačno stigla prva utakmica, imao sam 19 godina. Bilo je dobro, ali sam kasnije ulazio na kapaljku, više sam sjedio na klupi - priča Lučo.

Tada je stigla jedna utakmica koja mu je promijenila život. Boca Juniors protiv Racinga. Jedan od argentinskih derbija. Na tribini se ukazao sportski direktor Dinama Zoran Mamić, a Ibanez je baš u toj utakmici startao u prvih jedanaest! Tko kaže da sve nije zapisano 'negdje gore’?

- Nakon utakmice svratio sam u klub, a kad ono dolazi moj menadžer i kaže; 'jedan klub te želi kupiti, Boca se slaže’. Naravno da sam morao kazati 'da’ ili 'ne’.

Ibanez je želio znati kamo odlazi, povukao se na stranu sa svojim menadžerom.

- Rekao mi je da se klub zove Dinamo. Nikad čuo. Pitao sam ga u kojoj državi igra? On kaže 'u Hrvatskoj’. Nikad čuo. Onda me kupio pričom da taj Dinamo za kojeg ja nisam nikad čuo igra u Europskoj ligi, a još me više kupio pričom da ću dobiti hrvatsku putovnicu za mjesec dana, te ću tako postati građanin Europske unije.

A što kažete danas nakon tri godine?

- Do kraja života bih živio u Hrvatskoj! Bez obzira u kojem ću klubu igrati do kraja karijere. Ovdje mi je super. Prvo, krasno mi je u Dinamu, imam i predivan privatni život, jednostavno, uživam.

Luis je rođen u siromašnoj obitelji. Roditelji su mu se razveli, svatko je otišao na svoju stranu. Prvo je ostao živjeti s majkom i tri sestre. Međutim, stalno je pobolijevao kao dijete.

- Nevjerojatno, stalno sam kao mali imao temperaturu. Nitko nije mogao odgonetnuti zašto stalno imam temperaturu. Onda nam jedan liječnik kazao da je bolje da se preselim u kvart gdje mi je živio otac. To sam i napravio. Vjerujte, kad sam se preselio k ocu, više nikad nisam dobio temperaturu!

Djetinjstvo je proveo s ocem i stricem. Živio je u jednom od najopasnijih kvartova Buenos Airesa, majka je živjela u drugom, 30-ak kilometara od centra grada. Prije tjedan dana baš je majka sa svoje tri kćeri proživjela tešku traumu. Provaljeno joj je u kuću, lopovi su prijetili nožem. Dogodilo se to dan prije utakmice s Hajdukom.

- Bilo mi je strašno, nisam znao što napraviti, razmišljao sam otići na avion i saznati tko je to napravio. Taj kvart gdje živi majka sa sestrama udaljen je od centra kao Sesvete od Trga Bana Jelačića. To inače nije opasan kvart, ali eto, dogodilo se. Da se to dogodilo u kvartu gdje sam živio s ocem, bilo bi normalno.

Luis je ocu novcem zarađenim u Dinamu obnovio kuću, a majci je kupio potpuno novu.

- Sad mi je žao što majci i sestrama nisam kupio kuću u nekom od privatnih, čuvanih kvartova, u onima u koje se ne može ući bez najave, pred kojima stoje čuvari koji dižu rampe isključivo na poziv. Moji nikad nisu imali novca, morao sam im omogućiti lagodniji život.

Ibanez nije među najplaćenijim igračima Dinama, a prvo je roditeljima osigurao udobne stambene prostore. Možete odmah shvatiti kakav je čovjek taj simpatični mladić iz Buenos Airesa. Pričao nam je o svom životu u opasnom dijelu Buenos Airesa.

- Znate, ocu i meni se nikad nije moglo dogoditi na nam netko provali u kuću, iako smo živjeli u kvartu gdje su napadi svakodnevica. Neće niti danas kad je očeva kuća obnovljena. Poznajem mnogo opasnih ljudi u kvartu, svi znaju da to ne smiju napraviti. Ima još opasnijih kvartova od mog, u neke policija uopće ne smije ući, eventualno ulaze samo specijalci.

Sigurnije je u Zagrebu?

- Mnogi ljudi govore da je Dubrava opasan kvart. Samo se nasmijem. Uspoređujući kvart gdje sam živio, Dubrava je Beverly Hills! Kod mene u kvartu ljudi hodaju s pištoljem u ruci.

Koja je vaša tajna, kako ste uspjeli svladati 'gradivo’ i postati standardni dio udarnih jedanaest Dinama?

- Moja tajna zove se - Kruno Jurčić! On mi je najviše pomogao. Svi su mi treneri govorili da moram popraviti taktiku, ali Kruno je bio najpozitivniji prema meni, on mi je sve pokazivao, vrtjeli smo snimke, gledali DVD-e, ukazivao mi je na pogreške.

Ugovor s Dinamom veže ga do 2013. godine, tko zna hoće li ga odraditi do kraja.

- Sve je na klubu, meni je ovdje odllično. Makar bih mogao igrati u bilo kojoj Liga Petice. Mene posebno inspiriraju utakmice pred punim tribinama, recimo ja uvijek volim igrati na Poljudu. Volim kad me vrijeđaju, psuju, to mi je daje nove motive. Kad odlazimo na Poljud, imam osjećaj da idemo u rat, kao da idemo u misiju u Afganistan ili Irak.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!