Tihi, skromni dečko iz Gruda, 23-godišnji Mateo Marić, obavlja u momčadi Lokomotive velik dio posla na sredini travnjaka. Onaj nezahvalni, “prljavi” posao na poziciji zadnjeg veznog igrača, posao u kojem su disciplina i odgovornost, te golemi trkački kapacitet, traženije vrline od umjetničkih poteza. Marić je u siječnju ove godine došao na Kajzericu iz Širokog Brijega, odmah se nametnuo trenerima, bio je standardan i kod Jerka Leke, potom i kod Samira Toplaka, sad i kod Silvija Čabraje. Treneri vole takav tip igrača...

- Kad sam došao u Zagreb mislio sam da će mi trebati određeno vrijeme za prilagodbu i nisam se nadao da bih odmah mogao zauzeti mjesto u udarnom sastavu. No, treneri su mi dali povjerenje i na tome sam im zahvalan. Prilagođavao sam se novoj životnoj sredini i novoj momčadi u hodu, bilo je tu i oscilacija, boljih i slabijih igara, a otežavajuća je okolnost u toj prilagodbi svakako bila i spoznaja da smo se grčevito borili za ostanak - kaže Marić.

Igrali ste ponajviše na zadnjem veznom, ali Toplak vas je nerijetko stavljao i na poziciju desnog braniča. Koja vam pozicija više odgovara?

- Moje je pravo mjesto definitivno zadnji vezni, to je moja prirodna pozicija. A na desnom se braniču snalazim, gdje god da me treneri stave pokušavam dati sve od sebe. Nekad je to bolje, nekad slabije, ali uvijek se maksimalno trudim i želim pomoći momčadi.

Odigrali ste dosad 27 utakmica za Lokomotivu, a prvi ste pogodak postigli tek u utorak, u Kupu protiv Dugopolja. Bili ste sedmi izvođač 11-erca, zabili ste pogodak i ostavili svoju momčad u igri. Potom je Nevistić obranio udarac Kuliša s bijele točke, a Cipetić je donio prolaz vašem sastavu. Jeste li osjećali veliki pritisak uoči izvođenja tog 11-erca, je li vam suparnički gol, kad ste namjestili loptu, izgledao malen poput hokejaškog?

- Ha, ha... Nije mi se činio baš tako malen, ali je u svakom slučaju bio manji nego što je na treningu! Nisam očekivao da ću biti među izvođačima, budući da me nije bilo među prvom petoricom, pa se stoga nisam ni mentalno pripremao za to izvođenje. Iako nije bilo lako, uzeo sam loptu, odagnao strah i pritisak, te sigurno izveo 11-erac. Na kraju je sve dobro završilo, prošli smo dalje i u osmini finala čeka nas Varaždin.

Probijanje leda

Dosad u majici Lokosa niste postigli pogodak iz igre, upisali ste tek jednu asistenciju (lani protiv Istre). Kad ćemo vidjeti taj gol iz igre?

- E, to ne znam, ha, ha! Svjestan sam da moram biti opasniji, trener mi nerijetko ukazuje na to, govori mi da pokušam udarcem iz daljine ugroziti suparničkog vratara. Nadam se da ću uskoro “probiti led”...

U nedjelju gostujete na Poljudu, kakvu Lokomotivu možemo očekivati u Splitu?

- Dobru i razigranu! Respektiramo Hajduk, vidimo da su doveli nekoliko igrača, u formi su, opet ih drži euforija, najavljuju Splićani pohod na naslov... Ali, imamo i mi svoje jake adute, naš je optimizam čvrsto utemeljen i imamo se pravo nadati pozitivnom rezultatu. Slažem se s Mersinajom, koji je u vašem listu rekao da idemo pobjedu u Split, cilj nam je vratiti se u Zagreb sa sva tri boda!

Zadnju ste prvenstvenu pobjedu upisali prije pet tjedana protiv Istre...

- Točno je to, ali nakon te utakmice naše su igre bile bolje od ostvarenih rezultata. Osijek nam se provukao u sudačkoj nadoknadi, protiv Šibenika nismo materijalizirali bolju igru. Ali, dobre igre jamstvo su našeg dobrog raspoloženja i vjerujem da u Splitu možemo dohvatiti i željeni rezultat. Vrijeme je za pobjedu - govori Marić.