IBANEZ 'Znam da nisam bio savršen, ali zaslužio sam ljepši rastanak...'

Gotovo šest godina je Luis Ibáńez nosio dres Dinama. S prvim danom Nove godine postao je slobodan igrač. U Maksimiru su procjenili kako im nije potreban, a niti on se nije previše žalio takvim raspletom. Unatoč evidentnom problemu s obranom, Ibáńez je prilike ove jeseni dobivao na kapaljku i rastanak se činio logičnim epilogom. Doduše, očekivali smo neki uokvireni dres ili barem cvijeće za gotovo dvije stotine Ibáńezovih nastupa za Dinamo, ali u klubu su ga zaboravili…

- Nije mi bilo lako otići iz Maksimira, a Dinamo se potrudio da rastanak bude tužniji nego što je trebao biti. Znam da nisam odigrao savršenih 187 utakmica, ali u svakoj sam išao sto posto i očekivao sam kako će mi barem netko reći hvala. No, što te ne ubije… - javio se Luis Ibáńez iz Buenos Airesa. U rodnom gradu je na obiteljskom odmoru. Doduše, možda se boravak produži.

- Imam određene ponude iz Argentine i Europe ali još uvijek nisam odlučio. Punac Darko Alegić i menadžer vode pregovore i uskoro bih trebao znati gdje ću nastaviti - otkriva lijevi bočni koji je zapravo u ‘win-win’ situaciji. Kao igrač bez odštete Luis Ibáńez je i više nego primamljiva meta na nogometnom mercatu.

- Financijski bih mogao dobro proći, ali meni je u interesu da pronađem klub u kojem ću igrati. Cijelu jesen sam proveo na klupi i ne smijem si dozvoliti da još šest mjeseci čekam. Novac je bitan, ali ne i presudan u odabiru novog kluba - rezime je kojim se vodi Ibáńez u odabiru novog poslodavca.

Vratili smo se još malo u Dinamo u koji je stigao u ljeto 2008. godine. U tih šest godina stvorio je impozantnu riznicu trofeja. Ibáńez ima identičan broj naslova prvaka Hrvatske kao i Hajduk. Tu su četiri Kupa i dvije Lige prvaka…

- Jel’ sam mogao više? Naravno. Nedostajao mi je kontinuitet, a s obzirom da je Dinamo često mijenjao trenere, nisam ga mogao niti imati.

Jedini koji mu je vjerovao bio je Krunoslav Jurčić. I pod njegovom palicom je Ibáńez 2011. igrao najbolji nogomet u karijeri.

- Mogu ljudi svašta pričati, ali Jurčić je znao s igračima. Na početku mi je jasno dao do znanja što traži od mene i kada je to dobio vratio mi je minutažom. Žao mi je što klub nije imao strpljenja s njime jer bi mu se to vratilo kroz rezultat.

Spominjani kontinuitet je Ibáńez očekivao i kod Zorana Mamića, ali aktualni trener Dinama dao je prednost Pivariću.

- Zoki? Nemam komentar - povukao je ručnu Ibáńez pa nastavio:

- Možda je najbolje šutjeti, ali mogu samo reći da mi je odlazak na posudbu u Argentinu bilo najtežih šest mjeseci u životu i da sam se vratio u Dinamo da dokažem sebi i klubu da mogu igrati na razini koju Mamić traži. Nažalost, nisam dobio priliku da to i pokažem. Bio sam beskrajno tužan, ali to je profesionalizam - iskreno će hrvatski Argentinac. Međutim, njegova tuga nije se primjećivala.

- Kuhao sam u sebi, ali ja sam ipak bio vojnik Dinama. Odan onome koji me plaća i njegovim navijačima. Nije mi palo na pamet kvariti atmosferu. Uostalom, što bih dobio da sam plakao novinarima? Baš ništa - tumači hrvatski zet koji u metropoli ostavlja obitelj od supruge i velik broj prijatelja. Ivan Tomečak kum je sinu Thiagu. S Andrejom Kramarićem je posebno vezan baš kao i s Ivicom Vrdoljakom.

- Čuo sam da je Tin Jedvaj dobio nagradu navijača za nadu godine. Vjerujte, on će biti svjetski igrač - naglasio je popularni Lucho.

A od svih silnih suigrača s kojima je djelio svlačionicu pod južnom tribinom, izdvojio je još jedno ime.

- Sammir je bio uvjerljivo najbolji igrač s kojim sam igrao. Čini mi se da u klubu nisu znali kako s njegovim karakterom. On nije htio biti zvijezda koja će puniti naslovnice već je samo htio uživati u nogometu na svoj neki boemski način. Da je možda bio bolji pristup, Dinamo bi na njemu uzeo velik novac. Ovako su ga i navijači uzeli na zub i tu je bio kraj.

Na maksimirskim tribinama Ibáńez je redovito imao podršku.

- Dok je ondje još bilo navijača - nasmijao se i nastavio:

- Dinamo ima kvalitetu za velike rezultate, ali nedostaju dvije stvari. Prvo, nisu ekipa u svlačionici. Puno je tu skupina za sebe i oni se moraju nekako približiti jedni drugima. Nemojte me krivo razumjeti, nitko se ne svađa ili gleda nešto slično ali nisu cjelina i to se vidi na terenu. Druga stvar su navijači koji nedostaju kada se lomi utakmica. Igra se 80. minuta, rezultat je 0-0 i kada te trebaju dignuti da letiš terenom ti čuješ svoju jeku na stadionu - objašnjava Ibáńez.

Najviše to smeta strancima koji u Dinamu gube sportske motive pri pogledu na maksimirski beton.

- Soudani stalno priča o ludnici u Alžiru. Junior i Angelo su iz Čilea, Sigali iz Argentine pa znaju šta je to južnoamerička atmosfera. Portugalci ista stvar. Mislim da bi igrači trebali što više ići među navijače i doslovce ih moliti da se vrate na Maksimir. Okej, oni imaju problem sa Zdravkom, ali ako su za Dinamo neka se vrate jer bez njih sve to skupa nema smisla - poručio je Luis Ibáńez.