Jozinović se ne boji za poziciju: 'Neka dovedu Hrvoja Milića, igrat ću prije njega!

Goran Jozinović iza sebe je ostavio sezonu za koju je zaslužio pljesak. Borbeni, čvrsti, brzi i prodorni lijevi bočni ljubimac je navijača, na travnjaku se daje cijelog do krajnjih granica. Zato ga tribine vole. Sad kad nema Lime i Stojanovića, ostao je jedini lijevi branič u Hajduku . Kako gleda na tu činjenicu?

- Nisam sam, sad je uz mene momak koji je stigao iz juniora, Luka Lučić. Ima ogroman potencijal, ako ga se sjećate, igrao je u Maksimiru na derbiju s Dinamom. Pretpostavljam da mu je namijenjeno to mjesto na lijevom boku i stasanje uz mene. Odigrao sam dobru sezonu, sad se očekuje da još više napredujem i pokažem još više.

Priča se da bi Hajduk odmah doveo Hrvoja Milića, ispada da vam Poljud opet ne vjeruje?

- Dosada je bilo tako. Nije mi se vjerovalo. Ali posljednjih godinu dana klub i treneri su stali iza mene. Dalo mi se povjerenje, dobio sam šansu i mislim da sam je iskoristio na najbolji mogući način. Pokazao sam svim da se Hajduk na toj poziciji može osloniti na mene. Ukoliko dođe Milić, ne bojim se konkurencije! Zdrava konkurencija me može potaknuti na samo još žešći rad. Meni je drago ako u Hajduk dođe kvalitetan igrač. A isto tako mislim da mogu biti ispred Milića!

Jozinović je u krugu kandidata za Hajdučko srce. Nagrada koji daju navijači je velika stvar u karijeri bilo kojeg hajdukovca, ona mnogo govori o tom igraču?

- Provlačilo se kroz medije da bih je mogao dobiti. Iza nas je jako teška sezona, klub je u financijskim problemima, igračima je bilo zahtjevno, kasnile su plaće... Kapa do poda svim igračima. Svi su dali maksimum. Tko će dobiti nagradu Hajdučko srce zaista ne znam. O tome odlučuju navijači i siguran sam da će izabrati onog koji zaslužuje tu nagradu.

Vas navijači vole, to se vidi na svakoj utakmici?

- Imam podršku s tribina i to veliku. Hvala navijačima na tome. Nagrada Hajdučko srce bila bi mi veliko priznanje i hvala Bogu da bih je želio dobiti.

Prije godinu dana Jozinovića nije bilo na nogometnoj karti, izgledalo je da se karijera strmoglavila.

- Kad vidim gdje sam bio prije godinu dana i gdje sam danas, mogu samo uživati. Kad je trener bio Balakov, trčao sam po Marjanu šest mjeseci. Nije me bilo nigdje. A sad sam standardni igrač prve postave Hajduka. Nosio sam i kapetansku vrpcu.

Gdje je zapelo s Balakovom?

- Do dan-danas ja nisam dokučio gdje je zapelo. Definitivno ne znam. Nakon tjedan dana priprema mi je rečeno da se javim sportskom direktoru. Nije mi bilo jasno jer je u momčadi bio samo jedan lijevi bek, Lima. A mene se maknulo iz momčadi. Rekao sam u klubu da ne želim na posudbu, da mi daju papire ili da me ostave da treniram. Ispala je druga opcija. Rekao sam tadašnjem sportskom direktoru Nižetiću da ću trenirati i biti spreman i ako klubu trebam, bit ću tu.

Jeste li bili jako ljuti u to vrijeme?

- Nisam bio ljut, ali sam bio jako razočaran. Nije bilo prvi put da Hajduk u mene nije vjerovao.