Kelava: U 'kuruzu’ su nabijali i malo veći igrači od mene! Od kada je to zabranjeno?

Ivan Kelava, čuvar Dinamove mreže i gospodar kaznenog prostora, namjerava to i ostati:

- Svjestan sam strašne konkurencije.

Lončarić je dostojan takmac u Dinamu?

- Ne samo dostojan, Filip je vrhunski. Šteta što je imao toliko peha s ozljedama. Kad se oporavi, borba će biti prava! U svakom trenutku rukavice je spreman staviti i Skender, mladi Zelenika zaista obećava. Svi smo prijatelji, nema zavisti; jedan brani, drugi bodre. No, svaki je i individualac, svaki hoće uspjeti zato se ne smijem opustiti jer mi vrebaju za vratom.

Voli trenirati?

- Naravno, to mi je posao. Uživam.

Vrlo je vedar duh, stalno nasmijan, sklon zezanciji?

- Takvi geni. Nemam razloga za mrkost. Imam sjajno okruženje, i u obitelji i u klubu.

Geni uzrokuju i nešto veću masu. Zar je stvarno s Kajzerice donio osam kila viška, kako kaže izvršni dopredsjednik?

- Nije bilo baš toliko, to je zafrkancija... Trener i asistenti, posebno oni za kondiciju, upoznati su sa svime. Jesam malo jači, konstitucijski širi, no ne bojim se odlaska na vagu. Na 196 centimetara imam 95 kilograma.

Koliko mu je značio boravak u Lokomotivi?

- Mnogo! Posudba je trajala od Salzburga do Györa. Da mi je netko rekao kako ću skupiti 40 nastupa u kontinuitetu, ne bih vjerovao, bilo je perfektno.

Što je za golmana najbitnije?

- A što nije: statura, refleks, istrčavanje, čitanje igre, iskustvo, pozicije 'jedan na jedan’, stabilnost.

Kelava ima sve to. I poneki nedostatak? Naprimjer, ispucavanje?

- Svakako. Bolje loptu gurnuti u aut ili grunuti na tribinu, nego komplicirati, štedjeti korner pa primiti gol. U 'kuruzu’ su nabijali i mnogo veći od mene, nije sramota, niti je zabranjeno!

Koliko je bolje s Vahidom Halilhodžićem?

- On je sjajno pojačanje. Trener nad trenerima. Autor brojnih novina. Radimo zanimljivo, raznovrsno. Pomogao je starijima, osobito pomaže mladima. Krasi nas momčadski duh.

Navodi primjer:

- Ovdje, u Beleku, protivnici iz BATE Borisova i Steaue tukli su nemilice. Istina je da to pratim s distance, ali ne volim kad netko lupa po mojim kolegama. Da sam barem bliže, da stignem do tih grubijana i 'prilijepim’ ih na ogradu. Oduševljen sam jer suigrači ne ostaju dužni. Ginemo jedan za drugoga, to mi se sviđa!