Dva izgubljena boda protiv Osijeka nisu poremetila dobro ozračje u Dinamovoj svlačionici. Nema ni razloga jer nakon nedjeljnih maksimirskih 1:1 Plavi mogu samo žaliti za propuštenim prilikama, realizacija nije bila na željenoj razini i to je jedini razlog zbog kojeg su Osječani radosni napustili Zagreb.

Dinamo je, naime, igrao dobro, Dinamo je od prve do zadnje minute držao jak ritam i slamao goste. Iako nije bilo lako probijati taj zgusnuti defenzivni blok Osječana, Plavi su stvorili niz prigoda, no vratar Malenica bio je u formi, jednom ga je spasila i greda (sjajan udarac Baturine sa 16 metara), a Žaper je iz praznih vrata izbio loptu nakon što je Petković već svladao Malenicu.

K tome, Špikiću su (opet) poništena dva pogotka zbog zaleđa (opravdano), barem u jednoj od te dvije situacije Dinamov je napadač morao biti koncentriraniji i nije smio bezglavo uletjeti u obrambenu zamku. Jer, sve je imao i vidio pred sobom...

Posrtaj Hajduka i “karambol” protiv Lokomotive donio je Dinamu i dodatni bod prednosti u odnosu na Splićane, sad je, 12 kola prije kraja, čak 12 bodova viška na Dinamovu kontu i ne znamo što bi se trebalo dogoditi pa da naslov ne osvane opet u Maksimiru.

Na visokoj razini

Više čak ni unutarnje borbe za vlast u klubu nisu toliko opasne, budući da je plava svlačionica s trenerom Antom Čačićem jasno pokazala i potvrdila da čvrsto drži “volan” u svojim rukama.

Dinamova je forma na visokoj razini, Dinamo igra dobro i ostvaruju se Čačićeve najave da će protokom vremena, nakon neobičnih zimskih priprema, sve to leći na svoje mjesto. Čačić je iskristalizirao najbolju postavu, to je momčad koja je počela dvoboje s Hajdukom i Osijekom. Dakle: Livaković – Ristovski, J. Šutalo, Perić, Ljubičić – Mišić – Špikić, Ademi, Baturina, Ivanušec – Petković. I taj će sastav Čačić izdiktirati i kad ga probudite u 2 sata ujutro. Pa iako Dinamo ima i dodatnu kvalitetu na klupi, iako pogled na taj široki roster donosi treneru osmijeh na lice, jasno je da se uvijek mora znati udarna postava. To je, naime, preduvjet za dobre igre i rezultate, to je pokazatelj da nema lutanja, ali je i jamstvo ozbiljnog i uspješnog rada.

Na sedam utakmica u drugom dijelu prvenstva Čačić je koristio još devetoricu igrača. Zanimljivo je da je u četiri okršaja starter bio Josip Drmić, čekao se Petkovićev oporavak nakon ozljede zarađene na onoj nepotrebnoj test-utakmici s Bravom, odigranoj po užasnom nevremenu.

Na dvije je utakmice u početnom sastavu bio i Petar Bočkaj, ali ni jednom svojim nastupom nije uvjerio ni Čačića. ni navijače da mu je mjesto među prvih 11. Priliku su još, na tih sedam prvenstvenih okršaja, dobivali Menalo, Moharrami, Bulat, Perković, Rukavina, Theophile i Emreli, koji više ne stanuje u Maksimiru.

Koristio skoro sve

Ukupno je, dakle, Dinamov trener koristio 21. igrača, gotovo sve koje ima u kabini. Nakon polugodišnje stanke zbog ozljede, u kadar se vratio Boško Šutalo, a na klupi s Osijekom bili su još i juniori Vrbančić i Lukanić. I to su, uz pričuvne vratare Zagorca i Nevistića, nogometaši s kojima Čačić treba plavi brod usidriti u šampionsku luku. Tako će vjerojatno i biti, no upitno je može li ovo proljeće biti iskorišteno i za pripremu momčadi za dolazeća europska iskušenja.

Jer, kapetan Ademi uskoro bi ipak trebao otići u Kinu, a bit će prometno i u ljetnom prijelaznom roku, uvijek su aktualne priče o možebitnim transferima Livakovića, Josipa Šutala, Ivanušeca, Petkovića... Jasno je da je i sve bolji Baturina na radaru mnogih klubova, ali u Maksimiru bi trebali učiniti sve da ga zadrže i da oko nadarene “desetke” stvaraju momčad za sljedeću sezonu.