Darwin Matheus očitao je lekciju umišljenim plavim vedetama koje su nakon demoliranja Hajduka 4:0 pomislile je prvenstvo riješeno, a titula će im pasti u naručje sama od sebe. Zato su nakon Šibenika tuširani i u Puli. Kad Dinamo u četiri dana bude poražen od klubova koji ga tradicionalno gledaju iz žablje perspektive to je znak da u glavama Modrih nešto ne štima.

Devet bodova prednost pred Hajdukom i dalje je bogata zaliha zbog koje bi se mnogi okladili na kuću kako će još jedna titula u Maksimir, ali pred vratima je sve bolja Rijeka i nastave li Zagrepčani niz jeze HNL bi se čak mogao zakuhati kad to nitko nije očekivao. Ako bi Hajduk bio sposoban zaredati s nekoliko pobjeda...

Istri golemi komplimenti što je nakon devet godina bacila na koljena najtrofejniji hrvatski klub, naklon za taktički mudru i borbenu izvedbu, mladom igraču iz Venezuele pljesak je sjajan pogodak i dojmljivu prezentaciju. Iako je u američkom Atlanta Unitedu bio tek igrač druge momčadi predstavio je kao pojačanje. No, Istra je ovisila o Dinamu koji je imao šanse i mogao dobiti, ali ponovno nije bio niti sjena onoga što bi morao nuditi.

Šimić jako cijeni Bišćana

U devet HNL utakmica ovog proljeća Modri su pobijedili tek u četiri što je gotovo nevjerojatno, a jedino su protiv Hajduka odigrali na razini svojega imena. Ni prije, osim djelomično u Varaždinu, niti poslije nisu izgledali kao natjecateljska momčad nego paunovi koji se šepure po travnjaku i čekaju da im se drugi naklone. Bez ideje igre i što je još gore bez pravog pristupa i angažmana. Bez krvi.

Goran Šebelić/Cropix

Ante Čačić gori je od Željka Kopića kojeg je naslijedio na klupi kao "hitna pomoć" u trenucima ugroženog prvenstva prošlog proljeća. Prethodni trener je u devet utakmica nastavka sezone osvojio 20 bodova, a aktualni samo 15. To što je Hajduk glavinjao i gubio, a Osijeku vrlo konkretno prijeti da ostane bez Europe razlog su za drugačiju percepciju jer je tada u jačoj konkurenciji titula bila ugrožena, a sad i dalje pozicija dobra. Čačić više nimalo ne može biti siguran da će voditi ekipu i u sljedeću sezonu jer Dario Šimić ionako jako cijeni neke druge trenera, pogotovo Igora Bišćana.

Kvalitetnijom reakcijom u završnici mogli su Menalo, Petković ili netko treći zabiti gol pa bi silom rezultata ton komentara bio nešto drugačiji, ali to ne bi promijenio činjenicu da Dinamo loše igre. Sporo, bez jasnih mehanizama, s pregršt nabijenih dugih lopti, više su Puljani izlazili naprijed kroz pas nego oni, ne vidi se što se radi i želi. Osim toga izostala je i trenerova intervencija, a Josip Drmić zacijelo kipti što se zagrijavao i zagrijavao a nije ušao.

Ratovi u klubu ne mogu biti opravdanje

Arijan Ademi nedostaje i prije nego što je otišao jer njegov ratnički karakter i kapetanski gard tjeraju naprijed i ostale, travnjaci u HNL-u opet nisu na potrebnoj razini, pogotovo dva na kojima je Dinamo izgubio, a bodovna zaliha utječe što motiv nije kao u derbiju s Hajdukom. Tu su i ratovi u klubu, o sve to ne može biti dovoljno opravdanje za blijedu igru i gubljenje utakmica. Prednost ispred Hajduka i dalje je prilična, znači li to da će nastaviti s nogometom koji na promatrača ostavlja impresije da im se ne igra ili će se u ogledu s Rijekom trgnuti? Jer kad se ne ide 100 posto, a pitanje je radi li se sto posto, tada dođu i kazne pa se ne zabiju prigode te jedan od inače najpouzdanijih Mišić u dvije vezane utakmice asistira suparniku za gol. Lijepe se pehovi raznih vrsta.

Puljani su se vratili u zonu Europe i definitivno mogu baciti rukavicu izazova svima koju pretendiraju na Konferencijsku ligu. U sezoni u kojoj su skinuli skalp i Dinamu, nakon Hajduka, i s obzirom na kvalitetan nogomet koji igraju, nitko ne bi mogao reći da to ne bi bilo zasluženo.