Kad je sportaš uspješan, javljaju se mnogi koji su ga kao otkrili, stvorili ili su mu presudno pomogli, toga nije lišena ni priča o Petru Sučiću (21). No, u njegovom slučaju postoji čovjek koji je od djeteta napravio nogometnog monstruma.
On je profesor na Kineziološkim fakultetu u Mostaru, nekadašnji zagrebački student rodom iz Slavonskog Broda. Raspitivali smo se tko je najviše pridonio Sučiću da razvije igračke kapacitete, ljudi koji su mu bliski kazali su jedno ime - Mate Brekalo.
- Kad smo se upoznali, nije mogao napraviti sklek niti podignuti šipku, a sada diže impozantne kilaže za nogometaša. Već na prvim pripremama u seniorskoj ekipi Zrinjskog s 18 godina bio je najbolji na testiranjima. Kao anegdotu ću ispričati što mi je jednom rekao. Zabrinuo se: "Treneru, što da radim, trčim na treningu, a stariji igrači me lupaju po glavi i govore ‘Čovječe, uspori, stani‘". Na to sam mu kazao: "Što te briga, gledaj svoje i trči". On je diktirao tempo, a ostali nisu mogli pratiti pa su ga špotali. Osjećao se nelagodno, ali rekao sam mu da se ne osvrće i nastavi dalje - ispričao nam je Brekalo.
Vratili smo ga na početke.
- Njegovi menadžeri su me kontaktirali da imaju dečka od 14 godina s kojim bi trebalo raditi. Vidjelo se da ima talent za nogomet, ali prvenstveno u kontekstu karakternih crta ličnosti i radne etike. U hercegovačkim klubovima u startu nije bio prepoznat jer je bio slabije fizičke građe, a nije niti genetski baš eksplozivan. Zato smo se on i ja dogovorili da mora biti izrazito dobar trkač. Nevjerojatno sam ponosan kad vidim da su mu brojke u tom segmentu najbolje u hrvatskoj reprezentaciji. On je momak na mjestu. I inače mislim da su dečki koji imaju motivaciju za rad predodređeni da postanu dobri igrači. Iako, nije se odmah snašao. Bio je na probi u nekim klubovima i nije primljen.
Dizali smo se u 5.30. Nikad nije postavio pitanje zašto je trening u šest
U kojima?
- U Širokom Brijegu i Zrinjskom. Nisu ga prepoznali jer se nije mogao nametnuti zbog konstitucije. Ne bih rekao da je to pogreška tih klubova, nego je puno djece pa nekad nije lako napraviti procjenu.
Međutim, ipak je ostao u Mostaru, u koji je stigao iz obiteljskog doma kraj Bugojna gdje je živio s roditeljima Brankom i Marijanom.
- Zaslužan za to je Ivica Džidić, koji mu je i danas menadžer uz Tomislava Živka. On ga je uzeo pod svoje, osigurao mu da trenira u Zrinjskom, stan, hranu... Njih dvojica su u njemu vidjeli budućeg igrača. Kontaktirali su me da individualno radim s njim i tako je počeo sa sustavnim treninzima.
Put je bio trnovit, za nekoga bi bio krvav. Trenirali su svaki dan u šest ujutro. To podsjeća na priče o Draženu Petroviću.
- Samo što je Petrović trenirao sam. Da, u klubu je imao jedan trening dnevno pa smo radili svaki dan još jednom ili dvaput. Danas su mnogi mladi psihički labilni i zato imam princip da se kroz rad, koji nije lagan, jača i karakter. Dizali smo se u 5.30. Nikad nije postavio pitanje zašto je trening u šest. Fitness centar Arena ima odlične uvjete, od dvorane s nogometnim terenom do teretane. Uvijek sam mu govorio: "Ne možeš postati igrač trenirajući sat i pol do dva dnevno. Ako želiš razviti kapacitete, ne samo fizičke, nego i tehničko-taktičke, treba ti 4-5 sati rada". On je to poštivao. Nije mu bio stran niti trening na dan utakmice. Mnogi treneri se bune protiv toga, međutim Sergej Jakirović u Zrinjskom nije radio problem. S njim su trenirali i Matej Šakota, koji je sada u Slaven Belupu, Ivan Bašić, koji je otišao u Rusiju, te današnji igrač Zrinjskog Igor Savić. No Pero je bio najduže u procesu i najuporniji.
Rekao sam Petru: "Nikad nećeš biti brz kao Mbappé, ali zato moraš biti izdržljiv"
Kako je izgledao jedan dan Petra Sučića u to doba u Mostaru?
- Pokupio sam ga autom ili je sam došao romobilom pred dvoranu koja se otvara u šest sati. Jutarnji trening trajao je sat i pol do dva. Ovisilo je o tome je li samo teren ili i fitness. Kraće treninge ne radim. Ako je školu imao poslijepodne, dobili bismo više vremena. Tijekom dana imao je i trening u klubu, a na kraju smo nas dvojica odradili još jedan večernji trening.
Dakle, samo nogomet i škola. Ništa treće.
- Pošteno je zaradio sve što je postigao. Primjer je posvećenosti sportu. Govorio sam mu tada: "Petre, ti si igrač za Real i Barcelonu, to je naš cilj". Baš smo se nedavno čuli, prisjećali se toga i razgovarali kako se planovi ostvaruju. Dosta dugo radim da mogu prepoznati dijete. Predanost je ključna stvar za uspjeh. Imao je pozitivne okolnosti zato što ga je trenirao Sergej Jakirović, o kojem imam samo riječi hvale, te što je pravodobno otišao u Dinamo gdje ga je prihvatio Igor Bišćan. Dok sam studirao u Zagrebu, bio sam Bišćanov susjed. On nije znao tko je Petar, ali rekao mi je da je na prvim treninzima vidio kako je momak na mjestu. U sportu je potrebno i malo sreće da se poklope neke stvari. No svi koji su karakterni, dođu do cilja.
Jesu li njegovi današnji podaci o trkačkim i ostalim sposobnostima na razini najboljih svjetskih igrača?
- Apsolutno. Reći ću neke brojke. Postoji jedan stariji Cooperov test, trčanje 12 minuta. Meni je drag. Vrijednosti igrača su obično 3300-3400 metara, a on je trčao 3570-3600. To je vrhunski rezultat, jako malo nogometaša to može. Nedavno sam, pak, dobio podatak da je po testiranjima kapaciteta bio 20 posto bolji od Brozovića. Jedini igrač kojeg sam ja imao, osim njega, da je trčao preko 3550 je još Matej Šakota. No moje je mišljenje da uvijek može bolje. Pokazao je da zadovoljava kriterije vrhunskog nogometa. Trči, ali pametno trči, nije sebičan i igra za momčad.
Sad mu je i mlađi brat Ivan u Zrinjskom.
- Stigao je sa 17 godina. Genetski nisu posebno motorični pa je potrebno dosta rada. Rekao sam Petru: "Nikad nećeš biti brz kao Mbappé, ali zato moraš biti izdržljiv". U segmentu snage i brzine također je dosegao razine koje su sasvim dostatne za vrhunski europski nogomet. Očekivao sam da će ostati još godinu dana u Zrinjskom i mislio da će napraviti dodatan skok po pitanju eksplozivnosti. Iako je već sada jako dobar. U Zagrebu trenira u klubu, ali i privatno... U projekcijama koje sam imao planirao sam mu 2-3 kilograma dodatne mišićne mase.
Razvoj aerobnih kapaciteta je presudan od 14. do 18. godine. Možete ih i kasnije unaprijediti na treninzima, ali više ne možete razviti pluća do jednake razine
Igrački, kako biste ga opisali?
- Najbolja je stvar što pokriva veliki dio terena. Čak mislim da mu nedostaje da se još malo oslobodi. Ima izvrstan šut, fenomenalno razumijevanje igre, može donijeti puno i u završnici. Pitaju me hoće li se adaptirati za Inter. Hoće, ima ogromno samopouzdanje. Brzo će se izboriti, iako je konkurencija velika.
Kad ljudi kažu da je netko kapacitiran pa može trčati, vi odgovarate kako se to postiže radom.
- O tome govorim na predavanjima - razvoj aerobnih kapaciteta je presudan od 14. do 18. godine. Možete ih i kasnije unaprijediti na treninzima, ali više ne možete razviti pluća do jednake razine kao u slučaju kad to radite u pravo vrijeme. On je to odradio, digao je kapacitet pluća i nikad neće imati problema s trkom.
Koliko je god Sučić nadaren, s njime ste ujedno dokazali koliko rad vrijedi i do koje se mjere kod nas u tome kaska?
- Definitivno. Ima nas puno koji se bavimo individualnim treningom, ali bitno je raditi prave stvari u pravo vrijeme. Meni mnogi znaju zamjeriti da se previše trči, međutim volim kad se trči na suho, protivnik sam teze da se sve može s loptom. Neću reći ime, ali imamo jednog četrnaestogodišnjaka koji će ići stopama Petra Sučića. Evo sad bih potpisao. Garantiram. Sjetite se jednog dana. Samo ću kazati da igra u Zrinjskom. Ima zanimljive djece, ali treba raditi. Bit će odavde još igrača za Dinamo. Mi smo nekako vezani za Dinamo.
Neće se zadovoljiti time što je dobio dobar ugovor. Dovoljno je pametan i gladan da će dugo trajati
Brekalo je u Hercegovinu zapravo stigao u Široki Brijeg kao trener u košarci, tek se potom prebacio na nogomet.
- Nakon godina u košarkaškom klubu došao je poziv iz NK Široki Brijeg, bilo je nesporazuma pa sam otišao iz prve ekipe. Zato što sam smatrao da se premalo radi. Mi smo prodavali košarkaše iz Širokog u Maccabi. Baskoniju, Bilbao... Barać, Planinić, Bilinovac, Buva, Pilepić, Šakić... Imao sam problema s momcima koji su došli iz Hrvatske jer im je nedostajalo radnih navika. Sada sam u omladinskom pogonu Zrinjskog. I dalje imam osjećaj da se premalo radi. Razgovaram s trenerima u Hajduku i Dinamu, može to bolje. Talenta imamo, a sustav nije dovoljno dobro razvijen da bismo mogli imati više koristi od sporta.
Planirate li skoknuti do Milana na koju utakmicu kad Petar zaigra za Crno-plave?
- Apsolutno, nadam se da neće biti samo jedna. Ponosan sam na njega. Stvarno vjerujem da je njemu ovo samo ulaznica na najveću scenu i da ga čeka još puno sjajnih stvari i vrhunskih godina. Mislim da će se najbolji klubovi otimati za njega. Gotovo sam siguran jer poznajem njegov karakter. Neće se zadovoljiti time što je dobio dobar ugovor. Dovoljno je pametan i gladan da će dugo trajati i vrhunski igrati te biti jedan od nositelja reprezentacije. Uz Martina Baturinu - zaključio je profesor Mate Brekalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....