Luka Ivanušec u ponedjeljak je na ljestvici strijelaca SuperSport HNL-a osvanuo u društvu Nikole Kalinića i Ramona Miereza. Zaglaviti u sendviču između dvojice rasnih golgetera trebalo bi laskati veznom igraču, barem dok priči ne udahnete kontekst u vidu informacije da su do istih visina (četiri pogotka) dobacili i Hajdukov stoper Chidozie Awaziem ili ‘lokos‘ Silvio Goričan, koji na teren uglavnom ulazi s klupe. Svi zajedno debelo kaskaju za Oršićem, Beljom ili Kleinheislerom, trojcem koji je ove zime preselio u financijski toplije krajeve dopustivši Marku Livaji da sam sebi određuje prolazna vremena dok u nastavku prvenstva juri prema ‘zlatnoj kopački‘.
Priču o prvim Ivanušecovim golovima još od početka listopada vjerojatno bi bilo oportuno pozdraviti citiranjem Larryja Davida - bez oduševljenja, molim - ali Dinamovu navijaču svejedno je zaigralo oko srca kada je 24-godišnjak prekinuo maratonski post jer u njemu prepoznaje igrača neizmjernog potencijala. Ante Čačić među prvim je prepoznao klasu kada je rođenog Varaždinca uoči njegova 19. rođendana poveo na turneju ‘vatrenih‘ po Kini. Ivanušeca već dobrih pet godina pripremaju za veliki karijerni iskorak.
Skauti u transu
Zašto brižno tempirana eksplozija talenta biva tako dugo i uporno odgađana, pitanje je i za igrača i za trenere s kojima je radio u Maksimiru, gdje broji već četvrtu sezonu. Na povratku sa završnice Eura u U-21 konkurenciji (proljeće 2021. godine) Ivanušecov nogomet ostavljao je bez daha skaute najvećih europskih klubova. Poslužen nam je koktel robbenovskih driblinga i savićevićevske prodornosti, nogomet kao adrenalinska vožnja začinjen sa devet golova za mini-vatrene (u 13 nastupa kvalifikacija i završnice).
Brzo premotavanje dvije godine kasnije: Ivanušecovi suigrači iz mlade reprezentacije (Gvardiol, Majer, Moro, Musa, Erlić...) pojavljuju se na licitacijama bogataša iz ‘liga petice‘, a Ivanušec iščezava s radara Zlatka Dalića.
Nije tajna da se Ivanušec najkomfornije na terenu osjeća u ulozi kreativnog veznog igrača, ali pojavom Martina Baturine kao glavnog arhitekta, pored trojca Mišić - Ademi - Bulat koji više gravitiraju centru nego suparničkom šesnaestercu, otvara se prostor za Ivanušecovu slobodniju igru. Kada svoju silinu i ekspresivnost pokazuje u posljednjoj trećini terena, utrčava u prilike. Odjednom i Dinamo djeluje žustrije i poletnije, napadačka igra plavih dobija jasniju fizionomiju. Sve skupa na koncu preraste u gledljivu, na trenutke i atraktivnu predstavu, pogotovo ako s druge strane stoji suparnik poput Varaždina spreman i raspoložen za nadigravanje.
Ante Čačić je pobjedom u Varaždinu prekoračio matematički prag koji je posljednjih sezona jamčio manje ili više bezbrižan put prema naslovu prvaka. Nakon 21 prvenstvenog kola Čačićeva momčad na računu drži 52 boda. U sezoni 2017/18 - kada se Dinamo trgnuo poslije one sinkope u režiji Matjaža Keka i vratio na šampionski kolosijek - momčad je u istoj fazi natjecanja osvojila 53 boda (trener Mario Cvitanović, ubrzo ga je naslijedio Nikola Jurčević, da bi u foto-finišu u sedlo uskočio Nenad Bjelica).
Tijekom sljedeće dvije Bjeličine sezone plavi su poslije 21 etape HNL-a na računu držali 54, odnosno 53 boda. Popustili su u kampanji 2020/21 kada su uoči ulaska u posljednju trećinu ligaške kampanje na računu imali 48 bodova (trener Zoran Mamić). Naposljetku, lani su bili na dobrom putu da kompromitiraju titulu, jer su sa 43 osvojena boda (poslije 21 kola) aktivno pozivali Hajduk da uđe u ring. Željko Kopić je izdržao još izvjesno vrijeme, ali nije ulijevao povjerenje gazdama pa je Čačić uskočio u kokpit i odvezao posljednjih pet krugova utrke uz jedan remi i četiri pobjede, uključujući i onu neobičnu 3-1 protiv Hajduka kada su Oršić i Baturina golovima u desetoj minuti sudačke nadoknade spustili zastor na uzbudljivo prvenstvo.
Računa se i na poletarce
Kroz tjedan dana Ante Čačić ponovno ulazi u ring s hajdukovcima i čini to naoružan rijetkom privilegijom: sa tri boda najvećeg bi suparnika već početkom ožujka isključio iz borbe i poslao na ljetni remont momčadi. Jedanaest bodova prednosti (plus utakmica u rukama) značilo bi da je Dinamo prvenstvo pretvorio u revijalno natjecanje. Znamo tko je prvak i tko ispada iz lige, preostaje nam samo još da kandidati za eurokupove međusobno podijele karte. Anti Čačiću ostalo bi obilje manevarskog prostora ne samo da izglanca ulogu i vrati u formu Luku Ivanušeca, već i da u ozbiljniji program uvede rekonvalescenta Boška Šutala ili poletarce poput Maura Perkovića i Gabrijela Rukavine koji je u nedjelju napokon dočekao prve seniorske minute u plavom dresu.
Otvorena cesta prema još jednoj tituli ne znači, međutim, da će Dinamo u nastavku sezone biti pošteđen turbulencija. Počelo je odbrojavanje za obračun kod maksimirskog O.K. Corrala - godišnja Skupština zakazana je za 9. ožujka - i nervoza u suprotstavljenim taborima je sve veća.
Novi zaplet u priči trebala je donijeti službena objava kandidature Darija Šimića za klupskog predsjednika, ali prema posljednjim obašnjenjima insajdera nad takvom mogućnosti ipak visi ozbiljan upitnik. Šimić, naime, jest zainteresiran: ne bi odbio ponudu novog Izvršnog odbora da preuzme neku od funkcija u klubu (sportski direktor, član ili čak šef Uprave), ali htio bi da ta ponuda dođe u vidu poziva iz kluba umjesto u formi predizbornog plakata...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....