U kasnoj subotnjoj večeri, u pokušaju razjašnjavanja "Dinamovog sindroma" - (čitaj: družine koja pleše po odskočnoj dasci za "proljeće" među elitom, a u domaćem sramežljivo grabi bodove) - jedna brojka "ubola" nas je u oči: 29,1. Prosječna je to dob udarne postave "modrih" koja se suprotstavila hrabrim Đalovićevim trupama na Maksimiru, a koja je - unatoč sterilnoj izvedbi i novoj partiji bez trijumfa - ispisala povijest. Međutim, na atipičan način za zagrebački klub.
Naime, prelistaju li se nešto svježije povijesne knjige, bila je to najstarija Dinamova udarna postava unatrag posljednjih desetak sezona, možda i u ovom stoljeću, a vjerojatno i jedna od najstarijih uopće, možda čak i najstarija u čitavoj klupskoj povijesti. Iako bi nam za konkretno utvrđivanje tog podatka trebali sati i sati, vjerojatno i dani, s obzirom na računske operacije i usporedbe, iscrpnu potragu za sastavima, brojka je to koja je - sama za sebe - zabrinjavajuća. Želimo li biti dramatičniji - i alarmantna.
Naravno, takav prosjek posljedica je i nedaća sa zdravstvenim kartonom, jer bi Nevistić (26) među vratnicama, umjesto Zagorca (37), spustio taj prosjek, dok bi ga smanjilo i prisustvo Petra Sučića (21). Pritom, u prvih 11 smjestilo se pet članova kluba "30+" - Zagorac, Théophile (35), Ademi (33), Ristovski (32) i Mišić (30) - dok Pjaca (29) u svibnju dobiva člansku iskaznicu. Pritom, u konačni izračun, kako je to i na pedantnim nogometnim aplikacijama, ubačeni su i mjeseci igrača, čime se dolazi do konačne brojke.
Brojna pitanja
Dok momčad na europskim pozornicama apsolvira izazove i korača prema mjestima koja garantiraju (minimalno) još dvije utakmice u elitnom natjecanju, itekako ju je nezahvalno etiketirati "neuspješnom", ali problemi su, ipak, evidentni, a jedna pobjeda u posljednjih pet izazova u SHNL-u, protiv bezopasnog Šibenika, jasno ih ilustrira. Koji je, dakle, Dinamov najveći uteg?
Je li to potreba za svježinom? Za mladom krvi? Radi li se tu prevelik odmak od tradicionalne klupske niše? Jesu li to nikad češće stanke za akcije nacionalne vrste? Zašto je Dinamo, u tri utakmice nakon tri pauze, inkasirao ukupno samo dva boda? Imaju li igrači, iako se uvijek tvrdi suprotno, manjak motiva na hrvatskim travnjacima, naspram Lige prvaka? Jesu li Dinamo bodova koštale i trenerove odluke u prvenstvu? Plaća li, doduše, Bjelica danak činjenici da je momčad preuzeo u raskoraku između priprema? I, konačno, trebaju li "modri" već u siječnju potražiti određena rješenja?
Iako je trener bitku s Rijekom najavio kao "utakmicu sezone", govor tijela njegovih igrača, pak, nije potvrdio tu tezu. Mišić je, očito, bio načet i daleko od originalne forme, a dojam je pojačao i izlazak iz igre nakon sat vremena, kada je na teren stupio Bernauer. Transfermarkt, pak, otkriva da je Francuz odradio 24 utakmice na mjestu "šestice". Doduše, u trećem rangu francuskog nogometa. Eksperiment, barem u tih pola sata, nije donio plodove. Točno 18 minuta kasnije, na teren je stupio Rog, koji se nametao kao rješenje u trenutku Mišićeva izlaska.
Nakon 71 minute, slabašan nastup okončao je i Baturina - "desetka" koja, napisali smo to u više navrata, mora biti Dinamovo svjetlo na kraju tunela u ovakvim, mračnim dvobojima - a zamijenio ga je Kačavenda. Upravo bi on mogao biti jedan od predstavnika "svježe krvi", mladića koji će unijeti živost onda kada ne ide, baš kao i Stojković, čiji je dres ponovno ostao suh.
Ogiwara u problemima
Istina, i potonji je prošao kalvariju s ozljedama, manjim i većim, ali 264 minute u ovoj sezoni, raspoređene na devet nastupa, ipak je premalo za talenta od kojega se puno očekuje, koji bi mogao biti "next big thing" iz Maksimira. I u igračkom, i u tržišnom smislu. Kada se vidjelo da su krila evidentno odsječena, da su Pjaca i Špikić indisponirani, što ide i na čast riječkih bekova, je li rješenje možda bilo okretanje "europskim postavkama"? Odnosno, pojačavanju snaga u sredini, a micanjem krila?
Konačno, Pašalić je pored Ogiware nanovo podsjećao zašto je član "vatrenih", često ga je ostavljao u prašini, ali Japančeve pogreške korigirao je Torrente, koji je, uz Zagorca, bio najbolja Dinamova karika. S obzirom na to da se vidjelo kako lijevi bek, koji je u subotu napunio 25 godina, nema rođendan za pamćenje, trener je na klupi mogao ugledati Pierrea-Gabriela. Iako je Francuz pao u formi, a činilo se, i u voljnom momentu, stabilnija je obrambena karika od Ogiware, ali možda Bjelica nije olako prešao preko incidenta s francuskim braničem, te zbog toga veće povjerenje pokazuje Japancu.
Ishod je, dakle, treći derbi na Maksimiru u kojemu Dinamo ne zna za pobjedu. Hajduk i Osijek uzeli su puni plijen, a Rijeka "samo" bod, iako je legitimno kandidirala za sva tri. Jesu li to iznimke koje potvrđuju pravilo? U prijevodu, treba li hrvatski prvak na zimu raditi korekcije? Pitanje je to i za sportskog direktora, Marka Marića, jer "modrima" nedostaje još jedan napadač, zbog čega Kulenović mora odrađivati "full time" dok je Petković ozlijeđen.
U srijedu je sve moguće
Jasno, izostanak "plavog devet", kao i Sučića, velik je hendikep za momčad, ali brojke pokazuju da Dinamo stari, što je odmak od tradicije, ali i politike okretanja prema mlađim snagama, koja je najavljivana prethodnih mjeseci. Iako je Bjelica, u tom slučaju, mogao osvježiti momčad s pokojim mladićem, prosječna dob često je plesala između 28 i 29 kod Sergeja Jakirovića, što je, ipak, dublje i veće pitanje, a na te odgovore ne utječu samo treneri, nego i kreatori sportske politike proteklih godina.
Dinamu, pak, u srijedu slijedi Borussia Dortmund, koja je u subotnjem popodnevu s četiri "komada" počastila Freiburg, ali s obzirom na toplo-hladnu formu "modrih" i šokantne obrate, novi preokret, opet pod bojama Lige prvaka, ne bi nas iznenadio. Od (n)ove momčadi navijači mogu očekivati sve. I uvjerljiv trijumf europskog viceprvaka, ali i novu, povijesnu pobjedu Dinama. q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....