Tužn(ij)a lica Dinamovih igrača po završetku utakmice s Milanom, kao odraz (ne)raspoloženja zbog izostalog plasmana u iduću rundu Lige prvaka, razumljiva je reakcija. No na stranu logične emocije trenutka, u ukupnosti nastupa Dinama u novom formatu Lige prvaka svi bi oni koji su akteri ili fanovi maksimirskog kluba trebali biti itekako zadovoljni. I ponosni.
Podsjećamo na dane prije kvalifikacijskih dvoboja s Qarabagom, kako se velikom većinom tvrdilo da bi bilo sjajno da se Dinamo plasira u LP. Štoviše, nakon prve utakmice u Maksimiru, pesimisti su bili glasniji od optimista kako će se u tom naumu uspjeti.
Kada se uspjelo, onda se tumačilo kako bi bilo sjajno osvojiti “nešto” bodova, zaraditi i opravdati nastup u elitnom natjecanju. Kada je Bayern, za dobrodošlicu, rasparao mrežu Modrih s ponižavajućih 9:2, činilo se da slijedi muka nad mukama na europskim travnjacima.
Dinamovi iskoraci, koji u posljednjih 6-7 godina znače proljeće u Europi (Euroliga) ili doseg na korak od proljeća u Ligi prvaka, nisu slučajnost
Slijed događanja doveo je Dinamo, 90 minuta prije kraja, do vrlo realne šanse da ostvari najveći uspjeh u povijesti kluba, a to je plasman u “proljeće” Lige prvaka. Sama ta činjenica govori najviše o tome što je Dinamo napravio ove sezone unutar novog formata elitnog natjecanja...
Osvojiti 11 bodova u konkurenciji najboljih momčadi Europe sjajan je doseg za hrvatskog prvaka. Dinamo je u osam utakmica upisao tri pobjede, dva remija i tri poraza, čime je njegov natjecateljski ritam, primjerice, isti kao i ultra bogatog i moćnog Manchester Cityja. Što nam to govori o aktualnom Dinamu?
Prije svega treba kazati da je Dinamo već više od desetljeća najveća snaga hrvatskog nogometa u klupskim europskim odnosima. Da nema Modrih, rejting SHNL-a bio bi na razini “statističke greške”. Time želimo kazati da Dinamovi iskoraci u Europi, koji u posljednjih 6-7 godina znače proljeće u Europi (Euroliga), doseg na korak od proljeća u Ligi prvaka, nisu slučajnost. Ti su rezultati logična posljedica napredovanja Dinama u europskoj konkurenciji, te, ukupno gledano, jačanje statusa iz sfere autsajdera prema statusu stabilnog aktera i konstante europskih natjecanja. Za dimenziju SHNL-a to je senzacionalan iskorak...
Što bi se suštinski promijenilo da je Bologna zadržala vodstvo kod Sportinga, osim dvije utakmice više? Malo toga
Znači li to da je Dinamo postao stabilan član euro elite? U novim odnosima globalnog, pa tako i europskog nogometa, eliti pripadaju klubovi čiji su proračuni nedostižna kategorija za 95% ostalih članova ECA-e (Udruženje profi klubova Europe). Svi ostali su “normalni klubovi”, koji imaju različite ere uspješnosti i neuspješnosti, a što velikim dijelom ovisi o financijskim i posljedično kadrovskim ekipiranostima.
Kad jedan od “normalnih” klubova proda jednog ili dva svoja najvažnija igrača, financijski osnažuje svoju svakodnevicu, ali natjecateljski gubi te obnavlja proces stvaranja nove konkurentske momčadi. Takvi procesi mogu trajati kraće ili duže, ovisno o umješnosti klubova da se brzo prilagode novoj kadrovskoj stvarnosti.
Dinamo je ove sezone, prvi puta, odigrao osam utakmica u Ligi prvaka. U prijašnjem formatu bilo je to uvijek šest utakmica unutar grupe, te kontinuirano “kraj sudjelovanja”. Istini za volju, novi format nudi osam utakmica u prvoj fazi, od čega dvije u siječnju, ali praktično gledano, to je kao da je Dinamo prošao grupu i odradio dvije utakmice u kup sustavu... Naravno, bilo bi za ovu situaciju optimalno da je, na primjer, Bologna zadržala vodstvo kod Sportinga, i time pomogla Modrima da prođu u play-off. No, što bi suštinski to promijenilo u doživljaju ovosezonskog nastupa Modrih, osim dvije utakmice više? Malo toga...
Dobra europska sezona nije garancija da će iduća biti ista, a kamoli bolja. Ona može biti i gora, jer Dinamo mora prodavati najbolje igrače
Dinamo je u Europi ostvario važne ciljeve. Plasirao se u Ligu prvaka, osvojio je bodove rejtinga za SHNL, a u svojem interesu ostvario je oko više od 35 milijuna eura direktne zarade. Uz to je promocijom svojih igrača dodatno vrednovao roster kojeg ima, odnosno rad kluba u očima inozemnih klubova, skauta i analitičara. Pobjedom nad Milanom Dinamo je, između ostalog, napravio veliku stvar za svoje samopouzdanje i jačanje samosvijesti o svojim mogućnostima.
Kako Dinamo nije klub koji pripada “elitnoj skupini”, onoj koja sve lako rješava s (pre)dubokim novčanicima, ključno je imati na umu da ova dobra europska sezona nije garancija da će iduća biti ista, a kamoli još bolja. Ona može biti i gora, jer je Dinamo takav klub koji mora prodavati najbolje igrače da bi stvarao temeljnu financijsku konstrukciju kojom će stvarati nove vrijednosti.
To znači da je nužno, iz Dinamovog kuta, da u prvenstvu sve dobro učinjeno u Europi, pretoči u drastično poboljšanje onog što se radi u SHNL-u. Neravnoteža (ne)uspješnosti na dva posve različita fronta, pri kojoj se boljim pokazala teža formula uspješnosti (Europa), pokazuje da u Dinamu nešto strukturalno griješe ako zaostaju za vrhom lige sedam bodova.
Dinamo ne treba biti tužan, iako je žal, ponavljamo, logičan osjećaj. Modri su zaradili veliki novac, osvojili podosta bodova i potvrdili da su statusno napredovali u europskim okvirima te je to dobar temelj da se proces rasta kluba nastavi. Između ostalog taj proces mora pomoći da se bitno smanje greške u strukturalnim odlukama (treneri, pojačanja, hijerarhija), a koje imaju najvećeg utjecaja na natjecateljske uspone-padove momčadi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....