U utorak se ujutro za jednim nogometnim stolom povela rasprava. Točnije, o jednoj izjavi Fabija Cannavara, izrečenoj nekoliko dana uoči Varaždina, i to poslije jednih priprema i više od deset utakmica na klupi Dinama.
- Možda je problem u stilovima. Jakirović je imao svoj, Bjelica svoj, a ja opet neki treći... - kazao je Talijan.
Izjava koja je u korelaciji s onime što slijedi: gostovanje u Puli. Kod Gonzala Garcije. Čovjeka koji je, eto, naslijedio Paola Tramezzanija, trenera prilično rigidnog stila, da bi Istru u kratkom roku preobrazio u momčad nadigravanja.
- Trener, načelno rečeno, može, pa i treba u roku od tjedan dana pokazati svoje zamisli na travnjaku. Ako pričamo generalno, to treneri rade na razini Premiershipa, a kamoli HNL-a - hipotetski će, recimo, Dario Šimić.
A on je u igračkoj karijeri promijenio njih petnaestak. Od Ivana Bedija do Carla Ancelottija. Ovo, pritom, nije oštra kritika, ali jest znak upozorenja. Sličan kakvog je, primjerice, uočio Zvonimir Boban kada je bio dio Milana.
Vrlo je brzo, naime, shvatio da Marco Giampaolo nije "taj", no njegov suradnik Paolo Maldini tvrdio je da nije Milanov stil da se trener mijenja odmah po dolasku. Giampaolo je izdržao sedam utakmica, do početka listopada. Dva mjeseca prekasno. No, opet, dovoljno da se dovede Stefano Pioli, koji će unaprjeđivati igru "rossonera" i potom dvije sezone kasnije stići do titule.
Između ostaloga i zbog "man managementa". Balansa unutar rostera, držanja napetosti, međusobne kompeticije. Onoga što se u Dinamu počinje pokazivati kao minus.
Da, tražila se standardizacija momčadi, tražilo se da Talijan utemelji prvu momčad, no don Fabio je nauštrb toga izgubio "pola" svlačionice. Primarno Sandra Kulenovića, prvog strijelca, kojem je pretpostavio Wilfrieda Kangu. Kanga ima mehanizme u igri koji su itekako iskoristivi, ali dolazak i postavljanje na poziciju neprijepornog prvog napadača nisu bili isuviše mudri. To dokazuju brojke, ali još i više potpuni gubitak Kulenovića. Samo za podsjetnik: baš su njegovi i Brodićevi pogoci prošlog proljeća vodili Dinamo prema dvostrukoj kruni.
Nerazumljivo je zašto uopće ne vidi čovjeka energije Lukasa Kačavendu, a još je nejasnije da je inzistirao na Belcaru, odmah ga je bacio u vatru, a ovaj je tamo, eto, izgorio.
Strateške odluke Cannavara, uz manjak taktičke versatilnosti i konkretnih odluka unutar utakmice, gdje ne nalazi rješenja za preokret tijeka dvoboja, iznimno su vidljive. No Dinamo zasad ne ide u novu smjenu.
Između ostaloga, jer što će ljudi reći ako dovedemo i četvrtog trenera u sezoni?! Realno, ako taj osvoji naslov - ništa. Ako ovaj, pak, izgubi utrku, pričat će još više. Odluke u nogometu, koji nije egzaktan, ponekad su teške, iracionalne, hazarderske, ali se trebaju vući ako se više ni za što nemaš primiti.
A ovaj Dinamo, odnosno ovaj trener, kako stvari stoje, prima se za - senatore. Ili oni primaju njega. Da, senatori su odradili krizni sastanak nakon Varaždina i donijeli određene odluke.
Za spas sezone ostalo je točno 810 minuta. U tih nekih 14 sati nogometa stat će svih proteklih devet mjeseci. A isprika više nema. Nema ozljeda, nema izostanaka, svi su na raspolaganju. Roster težak 80 i kusur milijuna eura. I trener koji svoje riječi napokon mora pretočiti u djela.
Kod onog koji se ne zamara stilovima prethodnika jer ima jasan svoj. A ne žali se čak ni na činjenicu da će Dinamo biti treća utakmica u tjedan dana. Što je dodatna prednost "modrih". Na štitu ili pod njim, pitanje je...
Komentari (0)
Komentiraj