Trijumfalno je Nenad Bjelica krajem rujna umarširao u Maksimir. U prvoj, povratničkoj utakmici, Dinamo je deklasirao Lokomotivu 5-1. Uslijedila je i sadržajna predstava protiv Monaca (2-2), u kojoj su "modri" pomalo nes(p)retno izgubili bodove u završnici utakmice. Vezao je potom Dinamo dvije gostujuće pobjede u Ligi prvaka - protiv Salzburga (2-0) i Slovana (4-1).

Euforija potaknuta činjenicom da je maksimirska momčad sa sedam bodova nadomak plasmana među 24 kluba u Ligi prvaka gurnula je pod tepih zabrinjavajuće prezentacije u HNL-u protiv Istre (2-2), Osijeka (2-4), Gorice (2-2), Rijeke (0-0) i naposljetku Hajduka (0-1). Statistika otkriva da je od Bjeličinog preuzimanja momčadi Dinamo osvojio samo 12 bodova (od moguća 24, što je mizernih 50%).

Naslijeđeni problemi

Bilo bi posve deplasirano i nerazumno mijenjati trenera nakon 12 utakmica, jer za opskurnu učinkovitost maksimirske momčadi nije isključivi krivac Bjelica. S aspekta sadašnje situacije, možemo konstatirati kako je počinjeno mnogo nelogičnosti i iracionalnih poteza u pripremi sezone. Primjerice, Dinamo je ove godine doveo čak četvoricu krilnih napadača: Hoxhu u zimskom prijelaznom roku, te Pjacu, Cordobu i Mbukua ljetos.

Istodobno, na dvije je pozicije - defenzivnog veznog i napadača, Dinamo kontinuirano deficitaran. A neuralgične točke u momčadi trener Bjelica popunjava - stoperima!? Tako se na poziciji zadnjeg veznog "etablirao" Bernauer, a na Poljudu je napadača (zbog visine, kako je trener pojasnio) "glumio" Perić.

Nenad Bjelica

GORAN MEHKEK Cropix

Aktualna rezultatska kriza razobličila je dvojbenu transfernu politiku, što je posljedično Bjelici ostavilo - nasljeđe problema. Ali deficit bodova, te igre podložne negativnim kritikama, sugeriraju da se trener nije najbolje snašao u nekomfornoj mu situaciji. Lako je detektirati neke poteze, koje će kritičari bespogovorno proglasiti gafovima...

Natruhe problema Dinamove igre bile su uočljive već u Puli, sredinom listopada. Manjak energije najlakše se prepoznaje u srazu s agresivnim protivnikom. Iako su "modri" više od pola sata imali "figuru viška", jedva su izborili bod. Imao je Bjelica namjeru odmoriti Baturinu i nezaliječenog Petkovića, ali ga je razvoj situacije natjerao da aktivira sve potencijale. U Puli je čak i laicima postalo jasno da Dinamo ima energetska ograničenja te kako ne može osvojiti prvenstvo s 15-oricom igrača.

Za krucijalnu utakmicu trener Dinama aktivirao je dvojicu igrača koji su godinu dana bili izvan nogometne zbilje

Spomenute su manjkavosti naglašeno došle do izražaja već u sljedećoj utakmici protiv Osijeka u Maksimiru. Dinamova momčad nije se uspjela regenerirati nakon gostovanja u Salzburgu. Na svekoliko iznenađenje, Bjelica je koncipirao taktiku s trojicom igrača u posljednjoj liniji (3-5-2), formaciju koju redovito koristi u europskim utakmicama. O promašenosti te ideje posvjedočio je rezultat (2-4), ali i "posipanje pepelom" Dinamova trenera, preuzimanjem odgovornosti za doživljeni fijasko.

Bjelica za Špikića kaže da je najbolje desno krilo u Hrvatskoj

DAMIR SENCAR Afp

Početkom studenoga predsjednik Dinama Velimir Zajec posredovao je kod izbornika Zlatka Dalića da Brunu Petkovića poštedi reprezentativnih obveza. No, dva dana prije okupljanja reprezentacije Petković je nastupio u Velikoj Gorici!? Doduše, samo posljednjih 13 minuta! Angažiranje nezaliječenog igrača samo je ukazalo na frustracije maksimirskog stožera. Dinamo je protiv Gorice spašavao bod (golom Mbukua u 86. minuti), a Bjelica je još jednu "prosjačku operu" svoje momčadi prokomentirao riječima:

- Bila je ovo utakmica kao kad Manchester City ima 30 udaraca, a ne pobijedi.

Jedni su izjavu trenera protumačili kao slobodu izražavanja, dok su drugi smatrali neumjesnim uspoređivati "modre" s Guardiolom i njegovim igračima.

Iritantna nemoć

Utakmica s Rijekom u Maksimiru (0-0) pokazala je iritantnu nemoć Dinamove momčadi. Samo čudom su "modri" izbjegli poraz (tijekom 90 minuta uputili su samo jedan udarac unutar okvira). Istodobno, raspala se "standardna" momčad. U maksimirskoj ambulanti zdravstvenu su skrb zatražili Nevistić, Petković, Cordoba, Sučić, Ademi i Mišić. Ali i oni koji su "preživjeli", bili su u zabrinjavajućem stanju (Ristovski, Baturina, Pjaca...). "Raubanje" je došlo na naplatu.

Stožer je za utakmicu s Borussijom morao "izmišljati" momčad. Tako je Kačavenda "debitirao" (prvi put pojavio se kao starter), i to kao "lažna devetka", mladoj je momčadi "otuđen" Pavić, a "svestrani" Bernauer zaigrao je kao korektor vezne linije...

Maksimirska parodija "totalnog nogometa" (u kojemu svatko može igrati na bilo kojoj poziciji) nastavljena je i nekoliko dana kasnije na Poljudu. Iako Bjelica tvrdi da je Špikić najbolje desno krilo u HNL-u, "utakmicu sezone" na spomenutoj poziciji započeo je Pjaca, a završio Mbuku. Bernauer je već standardni zadnji vezni... No, najveće iznenađenje predstavljala su dva Bjeličina džokera - Moharrami i Perić. Za krucijalnu utakmicu trener Dinama aktivirao je čak dvojicu igrača koji su godinu dana (zbog težih ozljeda) bili izvan nogometne zbilje.

Kada se sve zbroji, Hajduk i nije previše odmakao...