Još su jedan bod osvojili Dinamovi nogometaši u Ligi prvaka, još je 700.000 eura sletjelo u plavu blagajnu, još uvijek je Dinamo živ u utrci za plasman u drugi krug. Po dvije pobjede, dva remija i dva poraza, učinak su hrvatskoga prvaka nakon šest odigranih kola i s ovih osam upisanih bodova sve je i dalje otvoreno. Istina, nadali smo se da će Plavi baš protiv Celtica dohvatiti tu čarobnu brojku od deset osvojenih bodova, ta bi "desetka", prema mnogim kalkulacijama, bila dostatna da Dinamo uđe među 24 najbolja kluba, međutim, to se ipak nije dogodilo i Celtic je preživio maksimirsko gostovanje.

Kad se sve na kraju zbroji i oduzme, ovaj je remi nekako i najpravedniji ishod. Gosti su bili aktivniji i opasniji u prvom, Dinamo se ohrabrio i okomito "ubadao" u drugom poluvremenu, no u utakmici s malo prilika, mreže se nisu tresle. Ali, nije bilo nezanimljivo, štoviše, bila je to trkački jaka, silno borbena i dinamična utakmica, na visokoj energetskoj razini. Stalno se nešto događalo i bila je potrebna maksimalna koncentracija svake sekunde kako se ne bi uprizorila nekakva nevolja ispred vlastitih vrata.

Bjelica nema taj luksuz

Već do 72. minute Celticov trener Brendan Rodgers napravio je svih pet izmjena. Zašto? Zato jer je to mogao, zato jer u domaćem prvenstvu ima lagodnu situaciju u kojoj je razigrao 15-ak igrača, zato jer nema ozlijeđenih (samo Holm) i tim je izmjenama zadržao visok ritam igre svoje momčadi.

S druge, pak, strane, Dinamov trener Nenad Bjelica nema takav luksuz. Štoviše, u situaciji je da sastavlja momčad od igrača koji su mu preostali nakon ozljeda Petkovića, Sučića, Mišića, Ademija, Torrentea, Ogiware... I to je dobro učinio, Plavi su u prvom dijelu parirali rastrčanim gostima, ali su načelno i zatvorili prilaze svojim vratima, samo je jednom ili dvaput ta plava "brana" popustila, no uvijek je tu bio vratar Zagorac.

U nastavku su Bjeličini igrači osjetili da mogu i više od tog pariranja, pa su sijevnuli protunapadi u nekoliko navrata i nedostajalo je tek točno, kvalitetno završno dodavanje da bi se materijalizirale te kontre. I Bjelica je promijenio trojicu igrača kad više nisu mogli pratiti ritam i duboko udahnuti, ali osim jednake energije nije dobio i kvalitativnu nadogradnju.

Dinamo je odigrao još jednu ozbiljnu, europsku utakmicu, na najvišoj natjecateljskoj razini. I za to je nagrađen vrijednim bodom, koji je ostavio nadu Plavima za plasman u daljnje natjecanje. Slijede dva siječanjska izazova, gostovanje u Londonu kod Arsenala, te domaćinstvo Milanu, na te će se dvije utakmice odlučivati o budućnosti maksimirskoga kluba u Ligi prvaka.

Pa iako na prvi pogled traženje bodova u okršajima s favoriziranim Englezima i Talijanima zvuči kao nemoguća misija, to definitivno nije tako i Dinamo ima šansu za prolaz. I taj san mora živjeti do kraja siječnja, zna se da nogomet piše svakojake priče, stoga treba vjerovati do zadnje sekunde. Valjda će i zdravstvena situacija u svlačionici za 45 dana biti kudikamo bolja, a možda se dogodi i neko pravo pojačanje...