Velimir Zajec je legenda, simbol Dinama i Zagreba s i vrlinom kakvu smo susretali i kod Ćire Blaževića - nerijetko je drag i onima koji se s njim ne slažu. Tako, primjerice, iako se javno zalagao za uređenje kluba s jednim gazdom, to nije smetalo članovima da upravo njega stave na čelo borbe za demokratizaciju i upravljanje dijametralno suprotno od onoga u kojem je sva moć u rukama jednog čovjeka.
Nakon derbija i novog Dinamovog posrtaja, u trenutku kad su navijači i mediji "rigali vatru" i zazivali da se netko iz kluba oglasi te pošalje jasnu poruku što se događa i kako dalje, i prije svega podigne "potonule glave" da još ništa nije propalo, Zajec se javio u intervju Jutarnjem listu ispalivši nekoliko projektila koji oslikavaju današnji Dinamo. Tonom nezadovoljnog kibica koji je sreo novinara pa ga pozvao u kavanu da bi si, rječnikom Cice Kranjčara "nekaj rekli", pojadavši se "kak‘ je naš Dinamo u problemima, a on zna prava rješenja samo kad bi imao vlast", u nastupu je bio sve samo ne pravi predsjednik. Izazvao je šok u klubu, ali i razgolitio mnoge pukotine o kojima se pričalo, a on ih je potvrdio. Pritom se ograđujući betonskim zidom od odgovornosti od koje ne može pobjeći, ako se dogodi rezultatski najgore, i kako je sam kazao - dođe do prestrojavanja!
U izlaganju u kojem nije skrivao intimne preferencije i nezadovoljstva, dobili smo jasniju sliku kako izgledaju igre na Plavom dvoru. Saznali smo da bi za trenera više volio Igora Štimca nego Slavena Bilića jer misli kako je bolji, a još radije Vahu Halilhodžića, iako bi zapravo najsretniji bio da je to dinamovac poput Igora Bišćana. Ne bi se protivio da sportski direktor bude Dario Šimić. Nije se lako sjetiti kad je neki predsjednik nogometnog kluba tako elegantno prebrisao "živućeg" trenera.
U Zajecovoj glavi Fabio Cannavaro je, čitamo između redaka, već bivši, iako priznaje da o tome on ne odlučuje. Kako drugačije protumačiti da se uopće upusti u nabrajanje koga bi želio na klupi. Zar upravo nema onoga kojeg je htio? Mnogi misle da bi Talijanu trebalo uručiti kartu u jednom pravcu, no čak i da je to točno, pa je l‘ se to tako radi u velikom klubu? I nije li ga baš Zajec doveo? Osim što mu Štimčevo ime neće podignuti rejting kod navijača, a zanimljvo Halilhodžić je upravo Zajeca naslijedio na klupi 2010. godine i bio je kritičan prema stanju ekipe koje je zatekao.
Ako su dinamovci imali ikakve sumnje tko vodi klub, sad im je kristalno jasno - sve što se tiče sportske politike, trenera, igrača, ali i financija, marketinga... u ingerenciji je Uprave na čelu sa Zvonimirom Manenicom.
- Ne sudjelujem - kategorički će Zajec na pitanje o donošenju krucijalnih sportskih odluka.
No, nešto je tu vraški netočno. Nova sistematizacija dogodile se tek u siječnju kad je dio poslovanja vraćen na temeljne statutarne odredbe, dakle pod ovlast Uprave. Do tada, postojao je sportski sektor u kojem su glavnu riječi vodili Marko Marić i on, a sam se javno pohvalio po izboru za predsjednika da će znanjem i iskustvom pomagati Mariću. Oni su odradili oba prijelazna roka - ljetni i zimski, kao i obje smjene trenera Sergeja Jakirovića i Nenad Bjelice, te dovođenje Fabija Cannavara. Zato manje čudi što Zajec hvali Mmaeea i Kangu... Ako netko misli da je Dinamo u glibu po pitanju stručnog vođenja, Uprava je to uzela u svoje ruke tek prije nešto više od mjesec dana kako bi ga pokušala izvući. Nakon toga Marić je dobio otkaz, a Zajec ostao bez ingerencija. Neki su odmah pisali da su ga s time zapravo spasili - nema više ovlasti, pa kao - nema ni krivice.
Sada ležerno čavrlja tko će biti sportski direktor, a tko trener jer o tome neće dalje on odlučivati, a rečenica o odnosu s Manenicom "komunikacija izostaje, ali se stvari pomiču nabolje" može se iščitati i kao potvrda podjela. Prozvao ga je da je "četiri mjeseca potrošio na unutarnje analize umjesto na vođenje kluba", a kako je od svega nekoliko imena koja je naveo kao suradljive spomenuo članove bivše vlasti i ljude s liste Mirka Barišića, što su Tomurad i Bergman, izgleda da lakše nalazi zajednički jezik s njima nego s "proljećarom" Manenicom. Znamo da je Zajecov najbliži intimus u klubu dopredsjednik Dubravko Skender i da su zajedno pokušali spasiti Marića, ali nisu mogli.
Nepunih godinu dana od pobjede Dinamovog proljeća i odlaska aktualnog vodstva te Zajeca kao predsjednika, njegov intervju potvrđuje da problemi nisu samo po pitanju rezultata. Kad predsjednik nastupi retorikom kritičkog komentatora, to puno govori. Dvanaest kola prije kraja prvenstva očekivalo bi da uloži sve napore na mobilizaciju momčadi. Ako Zajec misli najavom rezanja troškova, što znači i ugovora igrača, ne bude li Lige prvaka, osnažiti borbeni duh ekipe, nismo sigurno je li imao dobrog motivacijskog savjetnika. To nije kvalitetan, a može biti i opasan narativ. Ne isključujemo čak niti da s time prijeti i Manenici i Upravi, u kojoj bi, kako je rekao, htio vidjeti Skenderovog prijatelja Krešimira Mlinarića, valjda da ima svojeg čovjeka. Ima pravo zatražiti njezinu smjenu na Izvršnom odboru, međutim za to mora dobiti većinu. No, ukoliko se tog mača laća, mogao bi netko pokrenuti njegov opoziv na Skupštini. Zato pretpostavljamo da će svi akteri na kraju nastojati naći koliko-toliko zajednički jezik jer radikalizacija nikome nije u interesu. Uostalom, ne bi ni djelovalo ozbiljno nakon godinu dana ponovno birati čelnika kluba. Iako, u demokraciji su izbori uvijek potencijalno iza ugla.
Zajec je zahvalan sugovornik za medije, nikad ne razočara. Njegove izjave ne ostavljaju ravnodušnima, osvojio bi i zlato, i srebro i broncu u kategoriji - Ispeci pa reci. Mnogima je teško čitati što govori jer ga previše vole. Nije otkrio kako će Dinamo dalje, ali kazao je puno. Što li o svemu tome misli Zvonimir Manenica?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....