Bayern je zaključio trilogiju koju bi mogli nasloviti; ‘tri prijetnje otkazom‘. O treneru Sergeju Jakiroviću se radi naravno. Prvi put se držao vršcima prstiju za liticu nakon onog poraza od Lokomotive na startu proljetnog dijela nacionalnog prvenstva prošle sezone, onda se zubima primio za slamku nakon poraza od PAOK-a u Solunu. Izdržali su i prsti i zubi. Ostao je trenerom što se pokazalo jako dobrim. Modri su uzeli duplu krunu, a ove sezone plasirali su se u Ligu prvaka. Profa je donio trofeje i brdo novaca u Maksimir. Čisto da se ne zaboravi, jer ljudi su tome skloni. Sad ga većina razapinje na društvenim mrežama kao Isusa na križu, sad oni čavli koje su zabijali Rimljani na Golgoti i ne izgledaju tako strašno. Ali nakon utakmice u Münchenu ništa drugo i nije mogao očekivati. Debelo je podbacio. Hoće li se Jakirović izvući i ovoga puta, hoće li predsjednik Zajec i društvo oko njega ostaviti palac gore ili će ga okrenuti prema dolje? Prije samo nešto više od dva tjedna Jakirović je izgledao kao najsigurniji trener na svijetu. Skoro pola godine bez poraza. Onda je slijedila skromna predstava za neodlučeno na Rujevici, pa poraz od Hajduka na Maksimiru i konačno ova povijesna blamaža na Allianz Areni. 9:2! 9:2! 9:2!

RONALD GORSIC Cropix

Napisali smo tri puta jer jednostavno to se nikada neće i ne smije zaboraviti. Ona fotka s semafora Allianz Arene na kraju utakmice, te užasne brojke ostat će kao zaustavljena slika za sva vremena. Maksimirski klub je utemeljen 26. travnja 1911 i nikada u svojoj povijesti nije doživio takav poraz u službenim utakmicama. Dakle, poraz u Münchenu je najveći u 113 godina postojanja plavog kluba. Naravno, kad se pogleda ta povijesna strana, onda stvarno nije jasno kako je Sergej Jakirović preživio noć s utorka na srijedu, kako odmah nije smijenjen još dok je bio u utrobi Allianz Arene. U srijedu izjutra, kad smo se spremali za povratak u Zagreb, samo smo čekali da se klub oglasi, da pročitamo onu zahvalnicu koju obično klubovi odašilju u javnost kad smijene trenera; ‘hvala treneru na dosadašnjem radu, želimo mu sreću u budućnosti‘. Ipak, nismo je dočekali. Valjda su u plavom domu opet odlučili da neće brzo prelamati preko koljena.

Niti riječ samokritike

Budimo realni, nakon ovakvih poraza koji se crnim slovima upisuju u povijesne knjige, treneri imaju malo šansi ostati na klupi. Uglavnom dobiju otkaz ili sami ponude ostavku. Jakirović na press konferenciji nakon utakmice nije ponudio ostavku. U redu, znamo da kad trener podnese ostavku, onda ostane bez novca koji mu pripada po slovu ugovora. Za svakog trenera je bolje da mu uruče otpusno pismo, jer se tada mora isplatiti. Ono što smo očekivali na presici nakon utakmice je barem nekakvo posipanje pepelom. Jakirović nam je uvijek djelovao kao ‘frajer‘, tip koji ima stav i koji ima petlje i sam sebi opaliti šamar kad vidi da nije dobro obavio posao. Kao recimo nakon onog poraza protiv Ballkanija u Prištini, kad je nakon utakmice izjavio kako razmišlja o tome da odstupi s klupe. U Münchenu je to izostalo, nismo čuli niti riječ samokritike. A morala je izaći iz njegovih usta. Nakon ovakve povijesne sramote, jednostavno je morala, ne može se nakon takvog užasa i noći strave lakonski izjaviti ‘sutra je novi dan‘. I pričati kako se treba oporaviti za Bože nam prosti, Slaven Belupo. Ne podcjenjujemo naravno društvo iz Koprivnice, ali nakon blamaže svih blamaža pričati o Farmaceutima? Najte kaj zameriti, ali... Momčad je ogledalo trenera, tu nema nikakve dvojbe. To ogledalo se na Allianz Areni razbilo, raspalo u tisuće komadića. To je trenerov krimen i gotovo, svaka druga priča nema smisla. Za katastrofu svih katastrofa krivac je Sergej Jakirović.

Nikad bespomoćniji Dinamo

U redu, sasvim je jasno da je Bayern miljama daleko od Dinama, da je razlika u klasi te dvije momčadi ogromna. Baš je sve na strani bavarskog kluba, Dinamo je mali miš u odnosu na giganta. Nogometaši Modrih nisu niti približno vrijedni kao oni Vincenta Kompanyja. Kao da su se u Allianz Areni utrkivali motor i bicikl. Sve to stoji, ali igrao je Dinamo u svojoj povijesti puno puta protiv tako moćnih klubova, poput Reala, Manchester Uniteda, Manchester Cityja, Milana, Juventusa, Ajaxa, PSG-a, Chelsea, Arsenala... I nikad nije izgledao tako jadno i bespomoćno, tako loše, bez igre i ideje igre. A bogme je bilo i nekih pobjeda kad se igralo s velikim klubovima. Ovo na Allianz Areni je bilo brutalno slabo, užasavajuće. I u klubu će ipak morati nakon ovoga povući neke poteze, pitanje jest ima li Jakirović snage za još jedan preokret kao trener Dinama, ima li uopće bilo kakve nade da se uzdigne kao što je to bilo u ona dva prethodna puta o kojima smo pisali na početku ovog teksta. Teško će se moći oporaviti nakon ovako teškog nokauta. Konačno, prečesto mu se ponavljaju slični katastrofalni europski porazi, sjetite se četvorke u Pragu, ‘petarde‘ u Solunu, sad ‘duge devetke‘ u Münchenu...

Gdje su Baturina, Petković, Kulenović...

Isto tako, može se postaviti pitanje jesu li neki igrači pod njegovim vodstvom stagnirali ili čak pali u formi u posljednje vrijeme? Kad gledamo Martina Baturinu na Allianz Areni, možemo se zapitati ‘gdje je nestao čovjek‘. Mladić za kojeg se misli da će biti jedan od najvećih izlaznih transfera kao da nije postojao, forma mu je sve slabija, nije ga nigdje bilo niti protiv Hajduka. Bruno Petković također djeluje jako daleko od standarda na koje nas je navikao. Ima tu još igrača koji su daleko od prave forme. Jedino je u pravoj formi vratar Nevistić koji je u Münchenu imao rukometnih deset obrana. Zamislite da je i on bio u lošoj formi? Rezultat bio bio još katastrofalniji od ovoga, i on bio bio rukometni. Da, u formi je i Sandro Kulenović, ali on je bio na klupi. Pitali smo se i gdje je Cordoba, zar on nije brz, zar možda nije mogao negdje pobjeći?

Ali dobro, nećemo sad o detaljima, bilo bi to previše seciranja i sve bi završilo na istoj konstataciji, da se prstom mora uprijeti u trenera i pitati; ‘Jakiroviću što je ovo bilo‘? Vrlo brzo slijede novi izazovi u Ligi prvaka. Dinamo ne smije biti kanta za napucavanje. Bayern je pokazao da bi to mogao biti i to se definitivno mora spriječiti. Ne može se spavati na lovorikama, uživati u staroj slavi, pričati o duploj kruni od prošle sezone, o pobjedi nad Qarabagom...

Kao nasljednici se spominju Kovač, Sopić...

Poraz u Münchenu veliki je udarac za kompletni klub. Ne može se preko njega proći kao da se ništa nije dogodilo i lakonski zaključiti da je Bayern puno bolji i da se tu ništa nije moglo. Bio bi to samo alibi. Vidjet ćemo što nose dani koji dolaze... Ili možda nećemo trebati tako dugo čekati? Da se prisjetimo one priče s presice. Sutra je novi dan. Hoće li na maksimirskom ulazu ispod zapada stajati metla? Ona za Jakirovića. Već u srijedu nakon slijetanja u Zagreb, bio je sastanak u Maksimiru. A već prije toga su se u eteru čula neka imena koja bi ga mogla zamijeniti, Niko Kovač, Željko Sopić, netko je spomenuo i Vedrana Ćorluku...

Kad tako krene, kad krenu spominjanja novih imena, onda se obično zna epilog za trenera koji živi na rubu.