Velika snaga novog Dinama! Mogu biti skupa na terenu i ne moraju, ali Čačić u svlačionici ima majstore

Koliko je samo riječi do sada potrošeno na Brunu Petkovića i Josipa Drmića. Te mogu li skupa, te ne mogu li skupa, te jesu li u formi ili nisu, ako nisu, kad će konačno do nje stići. Onda je stigla srijeda, najvažnija Dinamova utakmica, kako smo je nazvali, utakmica godine. Na kraju tog sudara s Bodo/Glimtom pitali smo se koga ćemo do njih dvojica proglasiti za junaka Dinama, heroja utakmice. Oba su zaslužila tu titulu, jer su bili najbolji između mnogo dobrih na maksimirskom travnjaku. Vagali smo, zbrajali učinak, na koncu smo se odlučili za Drmića, jer je onaj njegov pogodak bio taj koji je Dinamu donio Ligu prvaka, ogroman uspjeh i financijsko blagostanje. Drmić je taj koji je izravno odlučio utakmicu, pogotkom koji će dugo ostati kao zaustavljena slika, kojeg će se mnogi sjećati kao prave majstorije. Tako zabijaju pravi napadači, rasni centarfori, Drmić to naravno jest...

Kad vrtimo scenarij tog pogotka onda se samo možemo diviti. Kako li je samo smireno reagirao kad je primio loptu, kako je odgađao taj pobjednički udarac, varao suparnike lažnjacima... Na koncu je pronašao put lopti ka mreži, između dvojice Norvežana, kao da je konac sproveo kroz ušicu igre. Majstorija je to bila, pravi "masterpiece", umjetničko nogometno djelo, za muzej nogometne igre. Doveden je u Dinamo kako bi bio pojačanje, ovim pogotkom je pokazao da je super pojačanje, da je vjera u njega, koju su prije dolaznog transfera u eter gurali svi iz plavog kluba, bila skroz opravdana. U konačnici još je asistirao Bočkaju za Dinamov četvrti pogodak, gol i asistencija za Ligu prvaka, kapa do poda za Drmića.

RONALD GORSIC Cropix

Bruno Petković se s vremenom ove sezone dizao u formi. Koliko je samo taj čovjek doživio kritika, mnogi su se očešali o njega kao pijanci o rasklimanu ogradu. Već je nekoliko puta u karijeri bio prekrižen, spočitavao mu se govor tijela, indolentnost na travnjaku, bespotrebno gubljenje lopte u driblinzima, promašene šanse. Da, bilo je raznih Bruninih prezentacija, od dobrih do onih stvarno loših. Ali Bruno Petković je uvijek bio igračina, ma što god netko mislio o tome. On ima onaj "božanski dodir", ono što nemaju obični nogometaši. Kao što je to znao govoriti "trener svih trenera" Ćiro Blažević, postoje igrači i nogometaši. Petković je - nogometaš. Ponekad može razočarati, ali i očarati.

U srijedu je očarao. Njegova transformacija u "starog Petkovića", onog hrvatskog reprezentativca, počela je dolaskom Ante Čačića na modru klupu. Već u konačnici prošle sezone, kad se Dinamo borio za naslov prvaka, Petković je proigrao. Čačić je njegovu "desetku" dao Martinu Baturini, njemu je dao "devetku". Rekli bismo, "dugu devetku". Ova sezona naznačila je samo da nastavlja tamo gdje je stao prošle sezone. Protiv norveškog prvaka odigrao je svih 120 minuta. I to na zaista sjajan način. Ne, nećemo o onom golu škaricama koji je bio nestvaran potez.

DAMIR KRAJAC Cropix

To ste vidjeli, tome ste se divili, to ste zapamtili, znate da to mogu uraditi samo najveći majstori. Petković je sve vrijeme dramatične maksimirske utakmice bio "našpanan", razigran, rastrčan. Statistika će kazati da je imao 19 duela, najviše od svih na utakmici, dobio ih je 11 protiv onih snažnih norveških obrambenih igrača. Oduzimao je lopte suparnicima, rješavao probleme koji su nastajali u plavom šesnaestercu. Da, i uklizavao je poput Gennara Gattusa. A kako li je samo okretao strane, dijelio točne duge lopte. Definitivno, bio je junačina Dinamove pobjede uz Josipa Drmića. Kad govorimo o tome koga smo proglasili igračem utakmice, onda smo nakon utakmice s Osijekom napisali da mu je najboljeg igrača oduzeo Dino Perić s ona svoja dva pogotka. U srijedu mu je, pak, kad su naše procjene u pitanju tu titulu oduzeo Josip Drmić. Vjerojatno ga to ne muči, jer zna da je odigrao kako zna.

Drmić i Petković velika su snaga današnjeg Dinama. Modri su ove sezone u kampanji koja ih je odvela u Ligu prvaka postigli ukupno 13 europskih golova. Petko i Drmić zabili su - pet. Petković tri (Škupi, Ludogorec, Bodo/Glimt), Drmić dva (Ludogorec, Bodo/Glimt). Mogu biti skupa na terenu i ne moraju, ali Čačić u svlačionici ima majstore, igrače koji odlučuju.