‘Hajduk je prije dobro radio jer je dovodio igrače kojima klub nešto znači. Onda je krenulo...‘

Bivši nogometaš Hajduka Dino Mikanović danas je igrač Gorice, a za emisiju Sport nedjeljom pričao je i o svom vremenu provedenom na Poljudu, prenosi Slobodna Dalmacija.

- Kada krenu lošiji rezultati, onda kreću, mediji, komentari, navijači... Pa u 15. minuti kada promašiš centaršut, čuješ ‘buuu‘ s jedne tribine, na drugi centaršut druga tribina ‘buuu‘. Onda je problem.

Govorio je i o periodu i radu Lukše Jakobušića, bivšeg predsjednika uprave.

- U drugi mandat krenulo se prije dvije i pol godine. Krenulo je fantastično. Imali smo Lukšu, top čovjek i predsjednik. Puno smo s njim razgovarali, morali smo osvojiti naslov, ali nismo morali. Moramo osvojiti, dobri smo, bilo bi svima žao ako ne osvojimo, ali ako ne osvojimo, idemo dalje. To je bio cilj. Uzeli smo Kup i bili smo blizu u prvenstvu. Pobijedili Dinamo na Poljudu 1:0 i ostali bez Livaje i Kalinića uoči Koprivnice. Ljuba zaigra, promaši mrtvaca i ostane 0:0. Da smo pobijedili, išli bismo u Maksimir zadnje kolo igrati za prvaka. Tko pobijedi, prvi je. To bi bila utakmica godine, ali nije se ostvarilo, što je tu je.

DAMIR KRAJAC Cropix

Osvrnuo se na odnos s Livajom

- Nikad nisam igrao s igračem kakav je Marko Livaja. Čovjeku nabiješ loptu 120 metara u zrak, on je smiri bez gledanja. Ja moram staviti dvije noge da bi me uopće pogodila. U SHNL-u ima jako dobrih igrača, ali nisam igrao s takvim igračem. To je nemoguće.

Osvrnuo se i na igrače, dolaske, odlaske...

- Hajduk je prije dobro radio jer je dovodio igrače kojima klub nešto znači, da je svaka utakmica bacanje na glavu. Onda je krenulo all-in, ovo i ono. Ne kažem da ti igrači ne grizu, ali ne doživljavaju okolinu kao mi. Ako Hajduk izgubi u nedjelju, grad je mrtav do sljedeće utakmice. Svima je glava dolje. Kad se pobijedi, slavi se sedam dana. Po tom pitanju je otišlo u krivom smjeru. Bio sam u Kazahstanu, gdje su dovodili igrače iz Slovačke, Mađarske, Poljske... To je naš mentalitet, bacaju se na glavu svaku za loptu. Druge godine počeli su dovoditi igrače iz drugih zemalja. I oni su dali 100 posto, ali nedostajalo je vatre i energije. Kada potpišeš ugovor na četiri godine, ima igrača koji kažu ‘hvala lijepa‘. Bitno im je odigrati, ali vjerojatno neće dati nešto ekstra.