Iako je među navijačkim pukom Hajdukovih konkurenata uoči utakmice s Goricom vladala bojazan kako bi, recimo, Banić, Maloča, Mikanović, pa čak i Mario Carević na klupi Gorice, mogli Bijelima “progledati” kroz prste, to se nije dogodilo. Dapače, presudio je u nadoknadi baš Ivan Banić, koji je obranio kazneni udarac Marku Livaji, a Maloča je bio jedan od najboljih pojedinaca na susretu.

Generalno razmišljanje prosječnog hajdukovca ovih dana jest vjerojatno kako se s Bijelima “nikako ne može doći na zelenu granu”. Opjevana je već pjesma kako u Splitu, za razliku od prošle sezone, nema nikakve euforije, a ista je još manja nakon velikog kiksa. Reakcije navijača su pomiješane. Neki spominju manjak karaktera, dok drugi podsjećaju na izjave određenih stručnjaka “kako je prvenstvo ionako gotovo već dva-tri mjeseca”. Dalmatinsko podneblje je po prirodi takvo da se ide iz krajnosti u krajnost. Ima raznih reakcija, ali ipak je sve u granicama normale. Jasno je svakome kako prvenstvo nije gotovo. Nije za Bijele priča završena nakon ovog poraza, a isto tako se nije prvenstvo osvojilo nakon pobjede protiv Dinama.

Sjećamo se nedavne izjave Vladimira Balića kako “Hajduk ne smije živjeti na lovorikama derbija jer ako se ne dobije Gorica, opet se vraćamo na početak.” Nitko doista, od igrača do Gennara Gattusa, nije mislio na derbi, ali poraz od Gorice je doista bolan udarac. Ono što slijedi jest novi derbi, na Poljud stiže Rijeka. Ostaje nakon gostovanja u Turopolju dojam koji Hajduk odaje godinama. Rijetko se pobjedama potvrđuju kiksevi konkurenata. Mnogi su uživali u novom prosipanju bodova Modrih, ali nije to trajalo dugo jer su se Bijeli propustili dodatno odvojiti i pobjeći “u zavjetrinu”.

Ostaje nada da će Bijeli srušiti Rijeku

Goran Milović je, prije sada već desetak godina, iskreno ispalio par redaka koje se pamte do dana današnjeg, a tiču se Hajduka.

“Kad god je neka fešta u gradu, mi da prostite zas....!”

Nije ovo bila direktno situacija te vrste, ali valjalo je potvrditi veliku pobjedu u derbiju, a dogodilo se novo razočaranje. No, nije to nešto na što hajdučki puk već nije navikao. Jedino što im preostaje jest nada da će Bijeli srušiti Rijeku, a onda će valjda uspjeti slaviti i na Šubićevcu.

Unatoč porazu, poneka utjeha pokušava se pronaći u izdanju Bijelih, naročito u drugom poluvremenu, a dovodi se u pitanje i zašto hajdukovci ne pucaju po golu u izglednim situacijama. Svakako, kad god netko pomisli kako je Hajduk zreo za velike stvari, uslijedi gorko razočaranje i treba početi iznova. Nije, da se razumijemo, Hajduk bio toliko grozomoran. Stvaralo se tu i ponekih ozbiljnih situacija, ali štekala je egzekucija. Puno razmišljanja odlazi i u smjeru kako je Bijele konkretnijeg rezultata koštao kontrolirani nogomet, a neki su podijelili i pokoji savjet:

“Čuvajte zdravlje ljudi, nije ovo vrijedno toga.”

Vratar Bijelih Ivan Lučić kod pogotka Gorice bio je nemoćan, a nedavno je izjavio nešto vrlo jednostavno.

“Ako već ne možeš pobijediti, nemoj izgubiti”.

I doista je tome tako, lopta u gol nije htjela, ali nije morao niti Krizmanić ostati sam ispred Lučića. Svakako, sukus utakmice u Gorici jest da je hajdučki puk na ovakve scenarije već navikao i nagledao ih se. Nije to ništa novo, a sada tinja nada kako će Bijeli srušiti Rijeku na Poljudu, pa zatim to potvrditi protiv Šibenika.