Već su četiri godine prošle otkad nema legendarnog šjor Špace. Stanko Poklepović preminuo je na Badnjak 2018. Navršio je 80 u travnju, a dan prije Božića nas je napustio. Trener koji je poznat po svojim živopisnim izjavama i monolozima, po svojim "pirjama" i "spiralnim impostacijama", ipak je prije svega prepozunatljiv po nogometu i rezultatu. Jer, Špacu će nogometna povijest u Hrvata pamtiti kao trenera koji je s Hajdukom osvojio prvo prvenstvo samostalne države. Prije 30 godina Špacin je Hajduk obilježio prvi HNL, a Poklepović je nakratko preuzeo ulogu hrvatskog izbornika. Navijači Hajduka pamtit će ga i kao trenera koji je posljednji uveo Bijele u europsku jesen, jer od Špacine 2010. sanja Hajduk isti san o jeseni u Europi. Špaco Pokepović trenirao je velike igrače od Jurice Jerkovića, Zvonimira Bobana, Zlatka Vujovića, Blaža Sliškovića, Dejana Savičevića, Predraga Mijatovića, Davora Šukera, Igora Štimca, Slavena Bilića, Gorana Vučevića, Mićuna Jovanića, Danijela Subašića, Ivana Strinića do aktualnih reprezentativaca Nikole Vlašića, Josipa Juranovića i Ive Grbića. Četiri puta je bio trener Hajduka, a osim splitskih Bijelih trenirao je Solin, podgoričku Budućnost, banjolučki Borac, Osijek, Istru, Celje, Ferencvaros i APOEL. Poseban trag ostavio je u Iranu gdje je vodio reprezentaciju te zemlje, uz Sepahan i Perzepolis s kojim je dvaput bio prvak države. Iranci su mu se zahvalili i vijencem na posljednjem ispraćaju.
Nogometni fanatik, istinski zaljubljenik "baluna" Špaco Poklepović imao je tri prijelomnice trenerske karijere u Hajduku. Prva je svakako bila otkaz na poslu u splitskom škveru. Te 1974. Špaco je bio šef Odjela za zavarivanje, ali ostavio je posao i profesionalizirao se kao trener na poziv Tomislava Ivića. Deset godina kasnije premijerno je postao trener Hajduka i upravo je kontra svog "mentora" Ivića u Maksimiru odigrao u prosincu te 1984. jedan od upečatljivih derbija (2:2). Špacin Hajduk iz sredine 80-ih ostao je upamćen kao momčad koja je igrala sjajan nogomet. Osam godina kasnije ponovno je trener Hajduka s kojim je utisnuo pečat kao premijerni prvak.
Špaco je 70-ih počeo u juniorima Hajduka, ali dugo je nosio pečat "splitovca" jer nogomet je igrao za Crvene iz Parka mladeži. U RNK Splitu je proveo 20 godina, u Hajduku, s prekidima 30. Nije imao veliku igračku karijeru, ali je u trenerskoj sve nadoknadio. Ne toliko materijalno, jer kako je sam kazao "nisam napravio iskorak u Europu". Hrvatskim je trenerima sredinom 90-ih otvorio vrata Irana, desetljeća kasnije u Hajduku je prvo organizirao omladinsku školu sa temeljem "planske reprodukcije".
"Kada ode Mate, ja točno znam da iz omladinske škoel dolazi Jure jer sam ga školovao da ga naslijedi. Tako se radi planska reprodukcija igrača", objašnjavao je Špaco.
Omladinskoj školi je dao organizaciju, a prvoj momčadi europski rezultat. Ali, kao što se tih godina često događalo, "mač smjene" nije ni Špacu poštedio. Nije izdržao ni godinu dana, tek osam mjeseci. U zadnjem mandatu još i manje, tek dva mjeseca bio je na kormilu Hajduka u proljeće 2015. godine.
"Prebolio sam otkaz, ali žao mi je što me nisu ostavili za savjetnika. Još uvijek toliko toga mogu kazati, objasniti, reći....", govorio je sa 77 na leđima.
Tri i pol godine kasnije izgubio je životnu utakmicu. Ali, njegovi rezultati i djela ne odlaze. Špaco, osebujni čovjek i trener.
"Znate kako je teško opisati Hajduk. Nije Hajduk samo vječan, ma Hajduk je neuništiv."
Kao i naš dragi Špaco u svojoj Milni na Braču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....