Među navijačima Hajduka uoči finiša prvenstva vlada pritajeni optimizam, uz objektivno uvažavanje mogućnosti rivala, u prvom redu Rijeke. Što se tiče Dinama, s iznimnom pozornošću se prati razvoj događaja na Maksimiru, i to ne toliko u odnosu na realno propale šanse u aktualnom prvenstvu. Jer ipak je prevelika bodovna razlika Dinama od vodećeg tandema, nota bene, praktično se radi o devet bodova minusa zbog međusobnog omjera: Hajduk 7, gol razlika 2-0, Dinamo svega 1 uz 0-2, odnosno osam od Rijeke: skor je 5-2, uz gol-razliku 4-1 za Miškovićev sastav, zbog vjerojatno burnih promjena u vodstvu kluba, ali i u igračkom kadru.
Na Poljudu makar trenutačno vlada zatišje, s jedne strane zadovoljstvo na račun liderske uloge, s druge nastojanje da se u organizacijskom pogledu izbjegne talasanje. U prvom je slučaju po svemu garant solidnosti trener Gennaro Gattuso, ali i raspoloženje igrača, koji su u najmanju ruku naoružani zajedništvom kao podlogom za završni juriš. Što se tiče eventualnih rasprava što će i kako će biti sljedeće sezone (igrački kadar, pitanje ostanka trenera), na Poljudu kao da vlada stara talijanska izreka: "Per domani ci pensa Il Dio", to jest "o sutra će misliti Bog".
U konstrukciji kluba neće biti mrdanja, tu vlada navijačka družina Naš Hajduk, dok se kao i do sada planiraju provesti kadrovske promjene. Nadzorni odbor je odsvirao svoje, dobili su ultimatum o odlasku u povijest, što će vjerojatno zadesiti i predsjednika Ivana Bilića. Uz napomenu da su moguća nova restrukturiranja: uz promjenu nadzornika i predsjednika, izbor šefa financija, pitanje opstanka sportskog direktora, pronalazak rješenja člana Uprave za sport, davno planiranog iz doba Lukše Jakobušića, eventualna potraga za novim trenerom, što bi moralo ovisiti isključivo o raspoloženju Gattusa.
Bjelodano je da na Poljudu šteka struka, što se ne odnosi na aktualnog trenera, nego na rad u cjelini. Ivan Pudar, kronični kritičar stanja u struci, odavno zagovora, a što podržavaju mnogi iz veteranske elite, osnivanje jedne vrste odbora, u sastavu iskusnih znalaca, koji bi donosili smjernice razvoja struke, praktično odlučivali o ugovorima i angažiranjima prinova. Jer dosadašnji nadzornici, osim što su osvjedočeni navijači kluba, ipak ne raspolažu s dovoljno znanja i iskustva kad su u pitanju, u prvom redu, dolazni transferi. Svima je pun kufer angažmana igrača na posudbu, odnosno onih koji na Poljudu uživaju blagodati nastavka karijere pod uvjetima kakve ne mogu ostvariti kod kuće. Kao što su bili Ferro, Dajaku, Benrahou, Odjidja-Ofoe, Moufi, Kleinheisler, Fossati, Grgić, Lovrencsics, Borevković, Katić, Kačaniklić, Dimitrov, Diamantakos, pogotovo Eduok, da se ne ide u eru opakog rada Marija Branca.
Svi takvi problemi su se gurali pod tepih u interesu pokušaja osvajanja naslova prvaka, ali možda i nekih malverzacija kod brojnih ulaznih transfera. Zato je zanimljiva, moguće i poučna, situacija na Maksimiru jer je baš na dolaznim angažmanima stvarana kriza koja je dovela do raskola u vodstvu "modrih". Zato je logičan medijski vapaj za liderom tipa Zvonimira Bobana, koji bi prema općem uvjerenju trebao preuzeti apsolutnu vlast na temelju svojega osvjedočenog značaja i znanja, iskustva i uopće sposobnosti. No tu se postavlja pitanje hoće li navijačke mase prepustiti svu vlast jednom jedinom Bobanu. Ili će se pojedinci, kako se to izgleda dogodilo, nastojati održati na vlasti? Kako je to kod Hajduka, gdje pod krinkom "našeg kluba" traje eksperiment koji, eto, dugi niz godina nije dao prave rezultate.
Komentari (0)
Komentiraj