Na putu prema stadionu Aldo Drosina tipična dinamika za gostovanja velikih suparnika. U oči nam upada prizor dvije sredovječne žene i nešto živo komentiraju. Dojam je da čak nije na hrvatskom jeziku. No, jedna je odjevena u zeleno-žutu kombinaciju od glave do pete, sa zelenim okvirom naočala. Druga je u žuto-zelenoj kombinaciji, kape istih boja, šalovi Istre 1961. Novi trendovi nogometne Pule...
Jedan poznanik pri ulasku svjedoči kako su pioniri škole nogometa Potpićan gosti za “izlaz momčadi na travnjak”. Pokazatelj dobrih vibracija akcije Istra po Istri, treninzi na poluotoku, gdje, kažu “misionari obezvrjeđivanja Zeleno-žutih, nikog nije briga za Istru 1961. Valjda. Na Sjeveru se puni tribina Demona i ostalih navijača, a tamo su i Šajete iz Poreča. U VIP prostoru primjećuje se ljude iz Labina, Buzeta, Rovinja, Pazina, Žminja, dakako i Pule. Nema mjesta za sve, jer bi svi htjeli biti baš sada u VIP loži Drosine. Korijen tradicije i statusa u eliti je uhvatio čvrstinu. Nekad se dolazilo samo jer dolaze Dinamo ili Hajduk, pa Rijeka. Danas se dolazi zbog Istre 1961. Procesi sazrijevanja prvoligaške zbilje u Puli uhvatili su jedan viši ritam. Samo onaj koji poznaje povijesnu, daljnju i recentniju zbilju nogometne Pule može razumjeti erupciju emocija koje su se preplavile tri tribine Drosine u subotu navečer. Nogomet Pule je uvijek bio “dolje”, iznova podcjenjivan i u povremenim bljeskovima, i čak i danas ne uživa (dužan) respekt institucija u HNS-u, ili nositelja TV prava, ili nekih klubova suparnika i “pratećih im medija”.
Mogli bismo kao simboliku uzeti komentiranje jednog tv analitičara, koji je prije tjedan dana umanjivao Gonzala Garciju, Istru, Baske i zbilju Zeleno-žutih jer, eto, uvijek su deveti ili sad osmi. Komentari su u subotu bili “svjetski”, za Garciju, Istru i zbilju Zeleno-žutih...
Prije 6 godina i 9 mjeseci Istra 1961 bila je klinički mrtvac. Bez vlasnika, bez kinte, ali sa sigurnom skorom presudom da će otići u stečaj. I u najniži rang, ako se netko hoće “time” uopće više baviti. Junačkim proljećem ondašnje škvadre, uz njihova trenera (Raić-Sudar) i praktično jedinog operativca (Podnar), te podršku Demona, Istra 1961 je u play-offu zaustavila ambicije Varaždina, Zlatka Dalića i Dražena Ladića koji su uoči Rusije 2018. bili uz njih.
Predodređen za ispadanje
Ostanak je značio nastavak života, a opstanak je bio osiguran. Baskonia-Alaves grupacija, bila je u preuzimanju kluba, bez obzira u kojoj ligi. Od lipnja 2018., nakon početnih nadanja u velike preporode, 5 godina su živjele samo kritike, obezvrjeđivanje vlasnika i trenerskih i igračkih odabira. Nije imalo (dovoljno) odjeka da su vraćali dugove svih prijašnjih vlasnika, desetljeće unatrag. Stvarali su klub, s temeljima, ali zna se kako to u nas ide. Samo rezultat, realan ili ne, je znak (ne)uspješnosti. Predsjednik Uprave Branko Devide Vicenti i direktor Mikel Lauzurica zapravo su radili čuda da počiste truleže u poslovanju kluba. Oko 4 milijuna eura “bakterija”, sanacija i usporedno građenje nove klupske priče. Sportski sektor nije pratio tu poslovnu efikasnost. Naprotiv, bio je uteg. Do 2021., kada je u Puli osvanuo “no name”. Urugvajac španjolskog porijekla, bivši internacionalni igrač raznih liga, trener koji je nizozemski Twente održao u Eredivisie iako je bio predodređen za ispadanje zbog manjka novca i “juniorske” momčadi...
The man, Gonzalo Garcia
Prvi tjedni bili su crescendo nepovjerenja, skepse i nerazumijevanja njegovih metoda. I mentaliteta. Znate onu, o čemu ovaj priča, kakav je to nogomet ja tebi ti meni i nula. A onda polako, iako se ponavlja deveta pozicija, pulsko okruženje prepoznalo je “čovjeka”. Priča što misli, radi što priča. Igra nogomet, najavljuje pohod na pobjedu gdje god se ide. Izaziva i podsmijehe pogotovo etabliranijih imena klubova i njihovih aktera. Pula je stala uz Garciju. Druge sezone stigao je drugi važan akter, Saša Bjelanović. Pratio ga je glas nesposobnosti u Hajduku. Pratio ga je medijski eho da je “nula kao direktor i tip”. Čitalo se stvari koje nisu u suglasju sa stvarnostima. Bjelanović je igrao u Puli nekad, ako je išta pored nogometne vještine ostavio u memoriji, to je bilo poštenje u radu, pristupu i respektu kluba i navijača. Kombinacija Garcia-Bjelanović rezultirala je kadrom koji je bio na koračić od prvog plasmana u Europu. Zaustavili su ga “akteri iza kulisa” lige. Garciju su javno vrijeđali neki kolege koje je nadigravao, taktički, tehnički, ponašanjem. Neki su tv analitičari, stručni, prozivali njegov stajling odijevanja i nepoštovanja HNL-a (bio u klupskoj opremi). Ima takvih “na vagone” u nas...
U lipnju 2023., Garcia se energetski potrošio nakon dvije godine rudarskog posla u Istri. I nakon folklora koji se pleše u HNL-u. Najsmješnije kad se netko pita “na što je to mislio”.
Haritz Kuerejeta je jedan od sinova Joseana Kuerejete. Zadužen je za međunarodne odnose Grupe, i njegov je projekt, emotivno i praktično Istra 1961. Imao je puno otpora i u Vitoriji, pogotovo zbog nejasnih strategija projekta. Slabiji rezultati, puno promjena trenera, direktora, igrača, smisao? Bio je uporan i uvjeren da to može biti to. Nakon što je godinama priča lutala, u prosincu nam je kazao, dići ćemo to na višu razinu. Veliku ulogu je u tome odigrao Mikel Lauzurica, direktor koji je od 2018. do 2024. non stop živio u Puli i borio se s hipotekama i teretima prošlosti kluba. Lauzurica uživa veliko povjerenje Joseana Kuerejete, i kad je odlučio da se reorganizira, uvjerljiv je dojam da su stvari za Istru osnažile. Lauzurica je dio mjeseca u Puli, a drugi dio u Vitoriji i tamo može direktnije, realnije i efikasnije tumačiti potrebe projekta Istra da iskorači. Slučajno ili ne, u prosincu Josean Kuerejeta javno na predstavljanja petogodišnjeg novog strateškog plana grupacije najavljuje, prvi put, da će Istra dobiti bolji status. Doznaje se da se to već oslikava u tri pravca. Prvo je da je Haritz Kuerejeta bio uporan da želi novog trenera. Respektirao je Tramezzanija, ali njegov nogomet nije bio po ukusu Španjolaca. Želio ga je promijeniti već nakon sukoba s Demonima, u Šibeniku, ali tada nije bilo odgovarajuće alternative. Kuerejeta je pošto poto htio povratak Garcije. I kad se dogodio razlaz Urugvajca i portugalsko prvoligaša Arouce, krenulo se u privolu Urugvajca. On je određen kao onaj koji najviše odgovara projektu Istre. Ljudi ga u Puli vole, Garcia i obitelj vole Pulu. Ponuda je bila takva da Garcia nije puno dvojio. Čim je djeci i supruzi predstavio opcije (više poziva iz Nizozemske, Cipra, Mađarske i drugih istočnih zemalja) i kazao Pula, bilo je unisono. Vraćaju se!
Josean Kuerejeta kazao je u prosincu još jednu bitnu stvar. “Nametali smo ljudima u Puli kako raditi, a oni bolje od nas poznaju zbilju Hrvatske i nogometa. To će se promijeniti.”
Saši Bjelanoviću dali su otvorene ruke da predloži kvalitetu koja treba za iskorak. I dali u zadatak da nekog od aktualnih igrača treba žrtvovati transferom da bi se klub održao stabilnim. Bjelanović je napravio, opet, ogroman posao. Lekoueiryja je doveo za nula, a četiri mjeseca kasnije transferirao za oko 2 milijuna eura! Tako su u Pulu, u siječnju, stigli Gonzalo Garcia, i dva kapitalca, Josip Radošević i Stjepan Lončar. Na bazu koja je postojala, bila su to top rješenja nadogradnje iskustva, kvalitete i mentaliteta pobjednika. Ne samo tehničko-taktički, nego i kao osobnosti. Radošević i Lončar su “zdrave glase”, timski igrači, i kao takvi su se odmah uklopili u svlačionicu čiji su lideri starosjedioci Majkić, Blagojević i pogotovo Dario Marešić. Istinski mangup, čiji je mentalitet da nikome ne prizna da je bolji. Igrao je francusku prvu ligu, ali se u zbilju Pule i Istre uklopio kao da je fetivi Puležan. Otišao je, pa se vratio, kao potvrda tomu...
Jedina šteta ispadanje iz Kupa
Tako se, eto, u prva tri mjeseca 2025. došlo do ovog doživljaja sadašnjeg. Istra dominira s velikom četvorkom, ruši tabu Lokomotiva i jedina dva poraza u drugoj eri Garcije, upisala je, eto, kod fenjeraša Šibenika i na startu polusezone kod Dinama. U ostalim susretima 4 pobjede i 4 remija, ali iznad svega senzacionalna igra. Zbog koje, neovisno o natjecateljskom dosegu, Hrvatska iskazuje impresioniranost Istrom 1961. I priziva se Garciju, Bjelanovića, igrače u drugim klubovima. Da čovjek ne vjeruje kakvi zaokreti, iako je u Puli zapravo ista energija kao i prije dvije godine. Garcia, dobra igra, navijačke emocije, rezultatski iskoraci, najmlađa momčad lige, gužva skauta. Jedina je šteta izostanak finala Kupa.
Hoće li biti četvrte pozicije za Europu? Tko zna. Što god bilo, doživljaje prošlih mjesec dana, navijačima Istre 1961 nitko ne može oduzeti. To su gušti samo takvi, memorije za generacijska prepričavanja, s vrhuncem u ovoj grandioznoj predstavi protiv (još uvijek) prvaka Dinama. I kako se čini, to be continued. Nastavit će se...
Komentari (0)
Komentiraj