Hajduk je ispustio prvo mjesto dokazavši koliko su šuplje priče kako nije bitno dobro igrati, barem za standarde natjecanja u kojem sudjeluješ, već je isključivo važno pobjeđivati jer osim u raritetnim prigodama obično te karta neće dokad bi htio.
I to se dogodilo baš u utakmici koju je dobro otvorio, dominirao i čak na trenutke djelovao šampionski više nego što smo od njega navikli, da bi se potom začudno ugasio poput "praznog fenjera".
Međutim, da ova utakmica, remi s Lokomotivom 1:1, za Bijele ne bude ružna kazna za sve slabosti, zasluga je gola Trajkovskog duboko u sudačkoj nadoknadi, kojim su popravili dojam. Zavrijedili su ga jer iako su patili i mučili se u svakoj akciji, nisu odustali, pokazali su karakter boraca koji će i brojčano inferioran giljati i vjerovati do kraja.
Tih 1:1 neće poboljšati nogomet koji Hajduk nudi, ali spas od poraza na dramatičan način ipak će ohrabriti momčad uoči presudnih bitki. Premda je to postala izlizana fraza, sljedeća dva tjedna za splitski ovog su časa ključna. Igraju tri utakmice - Varaždin, Istra 1961, Osijek - koje će odgovoriti u kakvoj će poziciji dočekati derbi s Dinamom.
Imali su previše praznog hoda za pobjedu i, za razliku od susreta u kojima su dobivali 1:0, naletjeli su na raketu Frana Karačića, čiji je briljantan slobodnjak na simboličan način zaključio tjedan spektakularnih golova. Karačić je to napravio peleovski, u maniri starih brazilskih velemajstora, s 25 metara, a ako je bura malo pomogla, nitko joj nema pravo zamjeriti jer bio je to vrhunac i šlag nogometa.
Momčad Gennara Gattusa igrala je od starta pokretljivo, trčalo se bez lopte, tražilo prostor i šanse, ali Zvonimir Šubarić reagirao je poput mačka, niti jedna akcija ili udarac za njega nisu bili rebus na koji nije imao odgovor. Sve do Trajkovskog. No, ključno ime ponovno je Marko Livaja, alfa i omega, čovjek koji pokreće i na kraju izvrsno asistira za pogodak. Kad se već činilo da od euforije do depresije hajdučki puk dijeli samo Lokomotiva, jedan je bod stavljen na konto, premda je i ova utakmica jasna poruka: Dinamo je i dalje itekako u igri, a o Modrima ovisi koliko uspješno.
Premda nije dobila, Lokomotiva je svejedno ponovno bila zla kob Bijelih, kodno ime za rušenje snova, no daleko je konačna odluka. Ostaje im i dalje ohrabrenje da nitko u našoj ligi ne igri nogomet kakav bi trebao prezentirati prvak. Lokosi imaju za čime žaliti jer osim vodstva i igrača više imali su i napad na prazan gol, no oni su se spetljali, a Hajduk je to kaznio.
Komentari (0)
Komentiraj