Silvio Goričan s dva je pogotka donio Lokomotivi vrlo vrijednu pobjedu na Šubićevcu. Je li se slavilo?
- Ništa posebno. Stali smo na benzinskoj i to je sve. Važna nam je to pobjeda s kojom smo i dalje u borbi za Europu – kazao nam je krilni napadač momčadi s Kajzerice.
- Igralo se po teškim uvjetima, kiši i vjetru. Bila je to utakmica - udri, nabij, razbij. Mi smo bili malo spretniji. Meni su došle dvije lopte koje sam iskoristio. U prvom slučaju golman je pogriješio, u drugom sam pobjegao iza zadnje linije, stiglo mi je odlično dodavanje i tako sam postigao dva pogotka.
Puno vam to znači jer niti dno tablice nije bilo daleko. Pobjeđivali ste velike Dinamo i Hajduk, a mučili se s ekipama iz donjeg doma.
- Poraz u Koprivnici nas je dotukao. Išli smo tamo na pobjedu, a na kraju izgubili. Zato je pred Šibenik bilo da baš moramo pobijediti. Uspjeli smo. Točno je da slavimo protiv jačih, a od slabijih gubimo. Ne znam u čemu je problem, možda u glavama.
Ili u tome što ste najopasniji iz tranzicije, a favoriti vam daju više prostora?
- Više nam odgovara način igre na kontre jer imamo motorične igrače. Kad se protivnik zatvori teško nam je probiti zadnju liniju - rekao je Goričan koji je i sam prije svega motoričan i brz.
Kako vidi nastavak sezone za Lokomotivu?
- Od početka smo bili u lošoj situaciji, ali nije bilo straha. Znali smo da smo bolji od ekipa koje su iza nas na tablici. Trenutačno je dobro, nadam se da će nam ova pobjeda podignuti samopouzdanje što je dobrodošlo. Mislim da bismo mogli još itekako pobjeđivati. Kao što sam rekao vjerujem da bismo se mogli boriti za Europu.
Igra standardno, 21 nastup u 22 kola, postigao je četiri pogotka i ima četiri asistencije. No, zabijao je samo na dvije utakmice, po dva komada Istri 1961 i Šibeniku. Koliko je zadovoljan svojom sezonom?
- Dugo nisam dao gol... Prva četvrtina je bila dobra, zabijao sam i asistirao, ali onda se dogodilo da više nisam bio strijelac. U Šibeniku sam nagrađen za trud pa mislim da će u nastavku biti još više golova.
Kad zabijete jedan, dođe i drugi, protivnici znaju što ih čeka ako ih "probijete", našalili smo se.
- Da, da... Dva po dva - nasmijao se Silvio.
Uskoro 27. veljače imat će 25. rođendan. Imao je ponude iz Rusije koje nije prihvatio, postoje li planovi za transfer?
- Naravno da imaš planove, ali sve ovisi kako ću igrati i kakva će biti statistika. Kaj bude, bit će... Nije da moram otići. Lokomotiva radi takav posao da prodaje igrače te se nadam da bi se na ljeto moglo nešto napraviti i po mojem pitanju. Bude li dobra ponuda.
Kad ste već spomenuli da Lokomotiva afirmira igrače, s mnogima ste igrali koji su sada na drugim adresama. S kim ste kao suigračem najbolje surađivali?
- Najbolje sam surađivao s Dujom Čopom. Umjesto njega stigao je Komnen Andrić. Drugačiji su profili. Duje stišće obranu, igra presing, a Andrić je sidrun koji zadržava loptu. S Dujom sam nekako baš kliknuo. Nadam se da će i s Andrićem biti dobro. Još bolje nego dosad.
Koga generalno smatrate najboljim igračem s kojim ste dijelili svlačionicu u Lokomotivi?
- Ha, koga bih rekao... - razmišljao je Silvio, nije mu to bilo lako pitanje.
- Mateo Marić je jako dobar, pa Šotiček. Možda je Marin Šotiček bio najbolji, vrlo mlad je napravio transfer u Basel. Dakako, igrao sam s brojnim odličnim igračima kao što su Luka Stojković, Lukas Kačavenda... Nije mi lako napraviti preciznu rang listu. Različiti su tipovi igrača, zapravo ne znam koga bih izdvojio.
Goričan je igrački put započeo u Zagorcu iz Krapine, od 14. godine je u Lokomotivi. Njegovo rodno selo je Podgaj Petrovski 6,5 kilometara cestom od Krapine i kako će sam kazati nekoliko kuća od roditeljskog doma Petra Bočkaja. Otac Marijan igra za veterane Krapinskih Toplica, a zanimljivo je da su tata i sinovi, Silvio i mlađi Dario, igrali u Zagorju na turnirima u nogometu tri na tri na male golove kao ekipa - Goričani.
- Je, igrali smo. Ima toga desetak godina. Znali smo se prijaviti brat, tata i ja pod imenom Goričani. To je nekima bila fora. Čak nismo ni bili loši, dosta smo daleko znali dogurati.
Igrate li još mali nogomet? Čuli smo da ste dolazili na turnir Pečkov kip u Preseki.
- Odigram si u stanci zimskoj i ljetnoj. Haklam s prijateljima. Naravno, u sezoni ne. Što se turnira tiče više ih ne igram, davno sam to prestao. Samo za gušt s prijateljima kad nemam obveze u klubu. Da održavam formu... - nasmijao se ponovno Goričan, pa o Bočkaju rekao:
- Znamo se od malena, kako ne. Nemojte me pitati koji je bolji, to biste trebali pitati nekoga drugoga.
Ima li on neku vrlinu koju biste htjeli uzeti od njega?
- Ima, centrašut lijevom nogom, tu kvalitetnu loptu. Pero ima puno vrlina i mana što se tiče nogometa, ali znate sve. Dogurao je do Dinama, po meni ima kvalitetu igrati u Dinamu. Samo da ga ozljede zaobiđu i bit će dobro.
Goričan je desetak godina u Lokomotivi, ali bilo je i posudbi.
- Igrao sam u Lokomotivi do juniora, pa sam išao na posudbe u Rudeš i Jarun. Korona je zatim uzela cijelu polusezonu, potom sam igrao drugu ligu za Inter Zaprešić, da bih se nakon godinu dana vratio u Lokomotivu.
Kako biste ocijenili svoju dosadašnju karijeru?
- Kad bih rekao da nisam zadovoljan bilo bi glupo. Uvijek može bolje, nadam se da će biti bolje. Tome težim. Dosad je bilo OK. Najteži mi je bio prijelaz iz juniora u seniore jer baš je tada korona sve prekinula. Trebalo mi je vremena da se adaptiram na seniorski nogomet - konstatirao je Silvio.
Ne očekuje da bi se već do kraja ovog prijelaznog roka koji je u ponedjeljak mogla dogoditi promjena njegove adrese.
- Fokusiran sam sada samo na Lokomotivu. A ako bude nešto, znat ćete...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....