Bio je to Dinamov uragan! Izvedba kakve smo u HNL-u ove sezone rijetko gledali, bila je to predstava za “standing ovation” Modrima. Osijek je bio taj kojemu je pobjeda bila imperativ u ovoj utakmici, međutim, Bjeličina momčad nijednog trenutka nije izgledala kao da je dostojna naslova prvaka, momci iz Gradskog vrta djelovali su poput vojske koja se unaprijed predala. Pogotovo nakon prvog gola, a onda i “glupog” isključenja Čeberka, nije tu više bilo šansi za Osječane. Dinamo je, pak, odigrao jednu od onih utakmica u kojoj nije bilo slabe točke, u kojoj su štimale sve linije, svi su se bacali na “glavu”. Teško je shvatiti zašto je Dinamo čekao samu završnicu prvenstva da pokaže što može, zašto je u puno prijašnjih utakmica, pogotovo derbijima, bio nedorečen, mlak, bezopasan. Kao da je iz Dinamovih igrača u ovih 90 minuta proključao sva akumulirani inat, sva neiskorištena snaga, ne pamtimo kad je Osijek bio ovako nadigran u Maksimiru. Ako istaknemo Ivicu Ivušića kao (po)najboljeg Osijekova igrača, golmana koji je primio tri gola, ako je pritom Livaković ostao neocijenjen, onda je potpuno jasan odnos snaga u ovoj utakmici.
Ne znamo kako su se Dinamovi igrači osjećali prije utakmice, kad su vidjeli kako se Hajduk lagano obračunao s Rijekom na Rujevici, bez obzira na sve bitke koje su dosad prošli i uglavnom ih pobijedili, kroz glavu im je morala proći misao, “što ako mi sad kiksamo?”. I, štogod netko mislio o Anti Čačiću, on je vjerojatno jedini trener koji bi u tom trenutku znao smiriti tenzije, ne dizati nervozu, niti strahovati od bilo čega. Vjerovao je u svoj izbor, u momčad koja će donijeti ta tri važna boda i primaknuti se još dodatno naslovu prvaka. Dva poteza koja je povukao Čačić bila su presudna u ovoj utakmici. Odlučio se za Špikića, koji je bio nezadrživ, izborio je isključenje Čeberka, zabio gol, bio opasan više puta. Vjerojatno njegova najbolja partija u Dinamu! I da, vratio je Čačić Petkovića u prvih 11 i s njim, također, pogodio. Petković se probudio, odigrao svoju najbolju utakmicu ovog proljeća, o njegovim će se asistencijama za prvi i treći gol još dugo pričati, bila su dodavanja umjetnika, velemajstora. I ne samo to, imao je još nekoliko “petkovićevskih” poteza, koji su Dinamu nedostajali dugo vremena. Život i nogomet pišu neobične priče, eto, Željko Kopić izgubio je posao, jer je tvrdoglavo forsirao Petkovića tijekom proljeća, iako su mu mnogi već pokazali ‘palac dolje’. No, Kopić je vjerovao da će mu Petković svojom klasom negdje vratiti to povjerenje, da će dočekati njegovu večer inspiracije. Nije Kopić dočekao, ali jest Čačić. U prve dvije utakmice Petković mu je bio zamjena, sad ga je vratio u prvi plan i njegove dvije lopte, uz odličnu egzekuciju Oršića i Menala, presudile su Osijeku. Možda i borbi za naslov prvaka!
Svesrdna podrška gotovo 14 tisuća gledatelja, rekord HNL-a zadnjih o-ho-ho godina, atmosfera iz snova, nogomet iz udžbenika, tako je to izgledalo iz Dinamovog kuta, naravno, sasvim suprotno iz Osijekova ugla. Ante Čačić dobio je priliku osvojiti naslov u idućem kolu u Šibeniku, na Šubićevcu gdje je osvojio i svoj prethodni naslov, prije 10 godina. Tada je, pet kola prije kraja, Dinamo pobijedio 3:0. Na klupi Šibenčana bio je onda mladi trener Goran Tomić. Isti ovaj Tomić koji slovio, ili je barem do nedjelje slovio, kao izvjesni nasljednik Ante Čačića na klupi Dinama. Međutim, nakon ovakvog poraza od Hajduka, sigurno su pali Tomićevi argumenti, momčad pretendenta na posao u Dinamu ne smije tako izgledati, čak i ako se više ne bori nizašto...
Porasli su, zato, Čačićevi krediti, u Šibeniku se očekuje Dinamova obrana naslova, ne sumnjamo da će Šubićevac vidjeti još jednu pravu, nogometnu feštu. Modri su odigrali najbolju utakmicu proljeća kad su je morali odigrati, sad im je ostalo samo da potvrde trofej. Nitko više ne vjeruje da je moguć novi preokret...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....