Ništa se u životu ne događa slučajno, pa tako ni oproštaj NK Osijek od Gradskog vrta nije mogao završiti s ekstazom, jer, realno gledano, malo je na tom prostoru tijekom njegovih 65 godina, u kojima je bio dom Proletera, Slavonije i Osijeka, kako se sve tijekom povijesti zvao ovaj klub, bilo ekstatičnih trenutaka. Stoga se ni nerealizirani kazneni udarac najboljeg igrača Ramona Miereza u zadnjim sekundama ovog "in memoriam derbija" nije dogodio slučajno. Bila je to paradigma ove sezone, ali i paradigma života na Gradskom vrtu tijekom cijele njegove povijesti, s hrpom nerealiziranih penala, propuštenih prilika, neostvarenih pobjeda... Sreća je za sve navijače Osijeka da taj penal ni o čemu nije odlučivao, pa nije bilo razloga za tugu u noći u kojoj su se emocije prosipale po betonskom zdanju, u noći koja je za brojne bila i definitivni oproštaj od NK Osijek, kakav je nekada bio.
Divna je bila klupska gesta i okupljanje brojnih legendi, bivših trenera, igrača, članova uprave, djelatnika, poput legendarne, danas umirovljene, tajnice Marije Dumančić, nekadašnjeg predsjednika Miroslava Kosa, direktora Zdravka Rupnika... Došle su i tri generacije nasljednika Željka Hubera, predsjednika koji je izlobirao gradnju stadiona 1977... Sreća se osjećala na svakom koraku, a tužni su bili samo oni koji zbog raznih razloga nisu mogli biti tamo. Ipak, jednom je čovjeku ovo bio poseban događaj. Mato Kasač, naime, možda je i zadnji živući autentični klupski svjedok klupskog života od sredine 50-ih godina prošloga stoljeća. Debitirao je "čika Mata" kao 17-godišnji juniorski reprezentativac Jugoslavije, a kasnije i kapetan mlade reprezentacije, u Proleteru 1957. godine, a već sljedeće sezone klub se s igrališta "kraj Drave" preselio u Gradski vrt.
- Kada smo došli, ovdje nije bilo ničega. Imali smo igralište, oko kojeg je bio zemljani nasip s tribinama ispletenim od pruća, a oko igrališta samo njive. Nije nam bilo lako naviknuti se na okruženje, novi, travnati mekani, teren, ali imali smo između sebe veliko prijateljstvo i imali smo jedni druge. Prošao sam u Gradskom vrtu kroz 24 godine put od igrača do glavnog trenera prve momčadi, koja je 1977. godine vratila Osijek u Prvu ligu, i meni je, na neki način, ova promjena stadiona bolna, no ona je nužna, i ja vjerujem da će se svi vrlo brzo naviknuti na sjajne uvjete koje će imati na Pampasu, a da će podrška navijača biti još bolja i veća. Divno mi je bilo izaći posljednji put na travnjak, sresti neke svoje bivše igrače, pozdraviti navijače, prošle su mi brojne slike kroz glavu, ali to je sada manje bitno, jer trebamo se okrenuti budućnosti - poručio je legendarni Osijekov trener i igrač. Na istom je tragu i Milan Španjić, koji nije trčao po travnjaku, ali je zato od 1979. godine, pa sve do prije nekoliko godina, kroz razne funkcije krojio klupsku politiku. Bio je predsjednik, direktor, član uprave...
- Bilo je prekrasno u subotu, kroz glavu su mi prolazile slike neimaštine, nekih lijepih trenutaka i pobjeda, utakmica na kiši, vjetru, po snijegu... Sve se pomiješalo, jer su te zidine, taj nedovršeni krov, postali dio nas. Svima će nam ova noć ostati u jednoj divnoj uspomeni, a najsretniji sam bio kada sam na kraju utakmice vidio mnoštvo djece i roditelja na travnjaku. To želimo vidjeti na stadionima. Vratilo mi je to i sliku na 1977., kada je Osijek ušao u Prvu ligu, i kada su navijači također u euforiji ušli na travnjak. Teško mi je zamisliti da neću više ići na Gradski vrt, ali budućnost je u novim stadionima, komforu... Naviknut ćemo se brzo na novo i dobro - poručio je Španjić, dok je jedno od djece Gradskog vrta, naš bivši "vatreni" Marko Babić, oduševljen atmosferom, istaknuo:
- Osijek je još jednom potvrdio da je veliki klub, koji zaslužuje samo najbolje. Nikada se ne smijemo zadovoljavati prosjekom i na tome treba ustrajati. U subotu se vidjelo da imamo sve što jedan klub treba imati - svoje vjerne navijače, svoju prošlost i svoju budućnost. Sve smo vidjeli u jednoj noći u kojoj sam osjetio neizmjeran ponos što pripadam jednoj grupi ljudi koja je gradila ovaj klub, i koja ga želi vidjeti na najvišim mjestima. Doživjeli smo pozitivnu sinergiju koja nikoga nije ostavila ravnodušnim, a sada se selimo na novi stadion, i svi trebamo pomoći na svoj način, usmjeravati klub u pravom smjeru, to nam svima treba postati misija, jer to je naš klub. Drugi nemamo - poručio je Babić.
Da, bila je to noć oproštaja, ali i noć nakon koje svi s velikim nadama očekuju da su na Gradskom vrtu ostavili sve nerealizirane penale, propuštene prilike, neostvarene pobjede...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....