Valjda najbolja stvar za Hajduk nakon poraza od Istre bila je ta da već u nedjelju stiže susret protiv Osijeka. Najbolja iz perspektive da se o Istri više ne razmišlja, već je fokus na sljedećem protivniku. A taj protivnik nije niti malo bezazlen, bez obzira na trenutno stanje. Osječani se bore za ostanak i to nitko nije mogao predvidjeti, ali gledajući njihove utakmice nameće se zaključak da se prilike stvaraju, a lopta neće u mrežu.
To se promijenilo baš na Rujevici pa će momčad Simona Rožmana osokoljena dočekati bijele. Bijele koji i dalje žive i umiru od Marka Livaje. Činilo se u jednom dijelu sezone kako je malo pao teret s njegovih leđa, ali opet se stvorila slika koja ga gura u prvi plan. Nije njemu to problem, navikao je godinama unazad tako funkcionirati. Uvijek je on bio motor, a nekad je imao kvalitetnije, odnosno manje kvalitetne suradnike.
Uvijek se isticao nerazmjer postizanja pogodaka, što je u nogometu glavni cilj. Livaja je i ove sezone na dvostruko dvostrukom G/A učinku, a konkretna pomoć nikako da mu počne kontinuirano stizati. I baš taj izraz kontinuiteta je godinama glavni problem Hajdukovog napada. Napad je linija koju valja analizirati jer ta tri igrača imaju zadatak završiti sve što se pripremi u pozadini. A to Hajduku baš i ne ide. Ide Livaji, a bilo bi dobro da još nekoga krene.
Statistika je često podcijenjena u toliko što ne prikazuje zorno događaje na travnjaku, ali u slučaju strijelaca bijelih ove sezone ne može biti točnija. Livaja je na vrhu liste sa 16 pogodaka, a prvi sljedeći pratitelj ima tri?! Odnosno, grupa pratitelja je u pitanju. Durdov, Kalik, Krovinović i Sigur su po tri puta tresli protivničke mreže, dok su Biuk, Sanyang, Rakitić, Trajkovski i Uremović to napravili dva puta.
Baš Uremović je jedina dva gola zabio Osijeku, a nitko na Poljudu ne bi imao ništa protiv opcije da se scenarij ponovi i u nedjelju. Doista je zapanjujuća ta razlika, odnosno realizacijska neravnomjernost.
Manji problem, a koji također puno govori, leži u činjenici da su ta tri gola zabili pretežno vezni igrači. Livaja, recimo, protiv Istre nije bio na svojoj razini, ali tko će čovjeku što reći? Rijetki su dani kada Hajdukovog kapetana ne ide, ali kad se jedan takav dogodi na površinu isplivaju problemi kreacije i realizacije. Sličan je problem imao upravo Osijek, ali na Rujevici je "odčepilo" Naila Omerovića koji će biti najveća prijetnja Hajducima.
Sudarit će se na Pampasu dvije ekipe gotovo identičnih problema. Generalno, Hajduk i Osijek stvaraju, ali ne zabijaju, s tim da je bijele protiv Istre zahvatila stvaralačka kriza pa se nije ni mogao zabiti gol. odnosno, jest u par navrata, no to se nije dogodilo.
Kad bismo ovaj susret secirali na manje dijelove, možda je baš napad linija koja bi mogla odlučiti. Glavno je iz Hajdukovog kuta pitanje mogu li Šego, Brajković, Sanyang ili Durdov konkretno pomoći Marku Livaji.
Interesantno je da je vjerojatno najuvjerljivija pobjeda Hajduka došla upravo protiv Osijeka na Poljudu. I u ta četiri zgoditka su aktivno sudjelovala krila. Sve se dogodilo u prvih pola sata. Livaja je zabijao, a Šego i Sanyang asistirali. U smiraj te utakmice zabio je i Stipe Biuk koji već dugo ima problem s pubičnom kosti. Mogu li na Pampasu krila opet imati konkretan učinak? Mogla bi to biti ključna točka Hajdukovih aspiracija u Osijeku.
Komentari (0)
Komentiraj