Premda suočen s brojnim problemima u vidu izostanaka najvažnijih igrača, kao i razmišljanjima kako posložiti prvu jedanaestoricu, Goričin trener Mario Carević je u tjednu prije dolaska Osijeka stalno ponavljao “nema plakanja, oni koji izađu na teren moraju pokazati da vrijede”.
Uz to, pripremio je momčad Gorice za bespoštednu borbu od prve do zadnje minute, da se u svakom potezu i akciji vidi koliko im je stalo konačno napustiti posljednje mjesto u SHNL-u. S takvim pristupom u konačnici je došla i nagrada u vidu pobjede 1:0, koja je Turopoljce uzdigla na deveto mjesto, ali što je još važnije, ovaj trijumf protiv četvrtog kluba u ligi potvrda je da ovo nije momčad za ispadanje, već za znatno više dosege. Ako se Osijek može pobijediti bez igrača takvog kalibra kao što su Jurica Pršir, Ante Erceg, Mario Maloča, Agon Elezi i Slavko Bralić, onda se s pravom može vjerovati da bi s njima u sastavu Gorica bila znatno jača i svima u ligi izuzetno neugodan suparnik.
Priziva to i Carević kada poslije utakmice jasno naglasi najveću želju riječima “meni bi od svega bilo najvažnije da mi se oporave ozlijeđeni igrači”. No, tu se opet treba vratiti na onu tezu da je i bez njih ostvarena silno bitna pobjeda, a može strateg Velikogoričana biti zadovoljan i odličnom adaptacijom na sustave igre. Kako je u odnosu na prošlo kolo i dvoboj s Istrom morao promijeniti četiri startera, tako je opet i promijenio formaciju zaigravši s tri stopera.
Čuićev doprinos
U ulozi libera prvi put se pojavio Krešimir Krizmanić i odradio utakmicu bez greške, jednako kao i Mateo Leš s lijeve strane, ali još bolji od njih bio je iskusni Nizozemac Matthew Steenvoorden. Nekoliko puta je sjajno zaustavio lopte ispred osječkog napadača Antona Matkovića, a onda u 66. minuti uputio dubinsku loptu koju je na kraju akcije Dino Mikanović glavom usmjerio u mrežu.
- Osim nekoliko udaraca iz daljine, Osijeku nismo dopustili skoro ništa da iskreira, što me jako veseli - potvrdio je Carević pohvale za obrambeni segment igre, koji je počinjao još od napadača Filipa Čuića.
Baš njegov doprinos treba spomenuti iz razloga što će ga neki gledati kroz dvije promašene prilike, od kojih je ona u prvom poluvremenu bila čisti zicer, ali Čuić je bio presudan u pritisku na stopera gostiju Tuiju, koji je loše ispucao loptu i omogućio Mikanoviću postizanje pogotka.
Često se u krugovima trenera i analitičara zna reći da je “SHNL liga drugih lopti”, odnosno tko ih više i bolje osvaja, taj profitira i pobjeđuje, pogotovo kada loš teren poput velikogoričkog uzrokuje previše pogrešaka i krivih dodavanja. Carević je dobro pripremio svoje igrače na takav scenarij, dok je Coppitelli poslije utakmice previše plakao zbog stanja travnjaka i nemogućnosti posjeda, a zanemario faktor prilagodbe jer dobro je znao gdje dolazi.
Kad smo već kod stanja terena u Velikoj Gorici, kojeg se u javnosti svakodnevno napada i iznose prijedlozi da se klubu čak oduzme i licenca za igranje na njemu, treba podsjetiti na neke činjenice. Do proljeća 2024. godine to je bio jedan od najboljih terena s prirodnom travom u Hrvatskoj, uz mali problem drenaže kada pada kiša, ali stadion je to iz 1987.
No, dogodilo se da je bolest napala travu prošloga proljeća i ljeta, pa je klub sanirao samo dijelove travnjaka (trošak 30.000 eura), koji su opet uništeni jesenskim kišama. Ove zime nije se moglo pristupiti stavljanju nove trave ili hibridne podloge, već će se to napraviti u svibnju kada završi sezona. Dotad Gorica maksimalno čuva travnjak i trenira na jednako lošem pomoćnom terenu, a na glavnom odradi samo jedan ili dva treninga uoči utakmice. U ovom trenu ništa drugo nije moguće...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....