Ovo je onaj period karijere kada nekom igraču ide sve od noge. To su faze kad se nađete uvijek na pravom mjestu u pravom trenutku, kada krivi šut odbijancem završi u mreži ili kada i najkompliciranija zamišljena akcija jednostavno uspijeva.
No, u nogometu se ništa ne događa slučajno, pa tako ni ova faza karijere za Toni Fruka (24). Pratili smo ga još od druge lige, u dresu Dubrave, gdje je jasno pokazivao iznadprosječne motorične sposobnosti, a u toj konkurenciji je, na često očajnim travnjacima, potvrđivao i visoke tehničke vrijednosti.
Toni Fruk je sve to nagovijestio u sličnim gabaritima u dresu Gorice, pa je zapravo za njegov iskorak u Rijeci, i Rijekin s Frukom zaslužan onaj koji ga je doveo na Rujevicu. S 24 godine taj je ofenzivni vezni igrač spreman za iskorake, a što se može simbolički gledati i kroz poziv izbornika Dalića u reprezentativni tabor.
Toni Fruk je u ovoj utakmici pragmatično, kako i dolikuje inteligentnom igraču, koristio naivnosti obrane Hajduka. Kako kod prvog pogotka-autogola Prpića (skliznuo se Diallo), tako i kod drugog mu gola, kada je jednostavno pušten sam da uleti na loptu i pogodi mrežu. Slično je bilo i kod kaznenog udarca kojeg je izborio "tajmingom" uzimanja lopte ispred neiskusnog Hrgovića.
Osim tehničko-taktičkih vrijednosti pokazao je još načelno pozitivnu i negativnu stvar. Fruk se svojski trudio, borio za svaku loptu i u svakom duelu. S druge strane imao je nekoliko driblinga koji su djelovali efektno zbog "lažnjaka" ali su na tome ostali jer su bili "pretjerana zaigranost". Kada stvari sjajno idu to se kompenzira, ali ako postanu navika onda će voditi u loše faze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....