Nedjelja u 19.30 na Rujevici, pa tko koga! Tako je Željko Sopić najavio ključni, a vjerojatno i presudni ogled u utrci za prvaka 33. prvenstva Hrvatske u nogometu između Rijeke i Dinama. Večer u kojem će i trenerske sudbine njega i Sergeja Jakirovića doživjeti ocjenu i metaforičku paralelu pukovnika i pokojnika.
Igrom novinarske sudbine imali smo priliku pratiti i Sopića i Jakirovića na njihovim igračkim i trenerskim stanicama u Zagrebu i Gorici, koje će se u konačnici pokazati presudnima za ono što obojica jesu danas! Dvije godine stariji Sopić, koji će u srpnju napuniti 50 godina, bio je zvijezda NK Zagreba na izmaku prošlog stoljeća, kada je klub iz Kranjčevićeve po rezultatima bio odmah iza Dinama i Hajduka, a 1994. izgubio titulu u međusobnom ogledu s Hajdukom kojeg je sjajnim pogotkom s više od 30 metara za konačnih 0:1 riješio Zoran Vulić.
Sopić je tada bio 20-godišnjak i nije igrao tu utakmicu (trener Zagreba bio je Josip Skoblar), ali kroz sljedeće četiri sezone bio je jedan od nositelja igre i ljeta 1998. ostvario je transfer u Borussiju iz Mönchengladbacha. Zagreb je na njemu tada zaradio oko milijun i pol njemačkih maraka, što bi s obzirom na inflaciju danas bilo oko milijun i pol eura, čak i više. Bio je to prvi od nekoliko velikih transfera tadašnje uspješne Uprave kluba, koju je vodio predsjednik Ante Vrdoljak, dok je Sopića odlazak u Njemačku trajno definirao kao osobu, igrača, a sada i trenera.
- Tih sedam godina u Njemačkoj na mene su ostavile neizbrisivi trag. To je u mnogo čemu drugi svijet u odnosu na našu stvarnost i uvelike sam poprimio njihov mentalitet - često ponavlja Sopić u onim ispovijestima medijima kada je u svom mirnijem izdanju, bez one eksplozive i konfliktnosti kafkijanskog preobražaja u sebi, kada nastupa pred novinarima kao da ga progone loši snovi (ona nedavna neshvatljiva izjava "počet ćemo napadati u 19. minuti" možda je i najbolji primjer). Pritom treba i naglasiti da nema tu zle krvi, on je samo preotvoren i preiskren...
Iz današnje perspektive Zagreba petoligaša, heroj je definitivno bio Jakirović jer je pokazao hrabrost suprotstaviti se, ali slično je napravio i Sopić
Nakon povratka u Hrvatsku ljeta 2005. opet se okušao u svom Zagrebu, ali sada je naletio na Dražena Medića, tužnog i otužnog lika propasti jednog kultnog gradskog kluba, koji će netom prije iz Kranjčevićeve najuriti najboljeg asistenta prethodne sezone u kojoj je čelični trener Mile Petković osvojio treće mjesto i Dinama poslao u "ligu za bedaka". Imao je 28 godina i zvao se Sergej Jakirović. Šakački obračun s predsjednikom Medićem na prvom katu stadiona u Kranjčevićevoj (današnja soba za press konferencije) nije snimljen, ali cijeli Zagreb je tog kolovoza, a i kasnije o njemu brujao. Iz današnje perspektive Zagreba petoligaša, heroj je definitivno bio Jakirović jer je pokazao hrabrost suprotstaviti se, ali slično je napravio i Sopić, koji se nije dugo zadržao na staroj adresi.
- Nismo se mogli dogovoriti oko plaće - priznao je kasnije, te nakon 20 utakmica karijeru ljeta 2006. nastavio u Slavenu Belupu i završio u Lokomotivi.
Kao igračku pticu selicu koja je promijenila petnaestak klubova, Jakirovića je put još vodio na nekoliko destinacija, među kojima je u sezoni 2007./08. bila i Rijeka, ali još u to vrijeme nekako se slutilo i vidjelo da i on i Sopić imaju te liderske osobine, koje će ih odvesti na trenerski put kada kopačke objese o klin. Tako se i dogodilo. Sopić je počeo 2012. u svom rodnom kvartu Rudešu i tamošnjem drugoligašu, dok je u isto vrijeme Jakirović još igrao u trećeligašu Dugom Selu, ali i počinjao trenirati mlađe kategorije. Sopić je dogurao i do Dinama, istina druge momčadi, te je spletom okolnosti odradio i tri utakmice na klupi prve, izgubivši u rujnu 2016. u Ligi prvaka od Juventusa 0:4.
No, Sopiću kao Zagrepčaninu i navijaču Dinama najteže je palo što u Maksimiru na njega nikada nisu ozbiljno računali. Nitko ga nije vidio kao trajno rješenje na klupi Dinama i njegov trenerski rukopis na svjetlo pozornice došao je tek početkom 2023. kada je poslije inozemnih avantura u Al Ainu i Sabahu, postao trener Gorice (prije njega klupu je odbio Jakirović i preuzeo Rijeku). Velikogoričani su tada bili uvjerljivo zadnji klub u HNL-u, s malim šansama za spas, bar u očima javnosti. Sopić je pak od prve sekunde mislio drugačije i izveo je pothvat, iako je krajem veljače imao 11 bodova zaostatka za devetim mjestom. Taj uspjeh lansirao ga je na klupu Rijeke, koja ga uzima krajem kolovoza 2023. u trenutku kada njezino kormilo napušta Sergej Jakirović i iz drugog pokušaja preuzima Dinamo (prvi put je bio opcija krajem 2021. dok je vodio Zrinjski, ali Mostarci ga nisu pustili?!).
Ako Sopić ima njemački stil rada kada kaže "imao sam i zahtjevnijih i strožih trenera od Magatha", Jakirović je kao čovjek sazrio uz spartansku disciplinu Mile Petkovića
Jakiroviću je pak Gorica bila prvo prvoligaško iskustvo, nakon što je vodio drugoligaša Sesvete, postao je trener kad je Turopolje ljeta 2018. nakon 24 godine od Radnika opet dobilo prvoligaša, a dočekan je sa skepsom i prognozama "izdržat će možda prvih pet kola".
Mostarski Metkovac s onim tipičnim lukavstvom slavnih neretvanskih gusara, mirnog i odmjerenog nastupa i spužvastog upijanja znanja od svakoga na koga naleti (i od budale se može naučiti što ne treba raditi), nije se uplašio prilike. Ako Sopić ima njemački stil rada kada kaže "imao sam i zahtjevnijih i strožih trenera od Felixa Magatha", Jakirović je kao čovjek sazrio uz spartansku disciplinu Mile Petkovića, a trenerska pragmatika "igraj onako kakav profil igrača imaš" dovela ga je već u prvoj sezoni s Goricom na prag Europe (četvrto mjesto izgubio za tri boda).
Sljedeće će dobiti otkaz u veljači 2020, nakon 0:6 protiv Hajduka na Poljudu, ali njegova putanja postala je uzlazna unatoč velikom kiksu u Mariboru, kada je ispao od sjevernoirskih amatera iz Colerainea (ekvivalent bi bilo Hajdukovo ispadanje od Gzire i Tobola). Naslov prvaka BiH u Zrinjskom, Rijeka, Dinamo, prolaz Betisa u Europi, porazi nakon kojih je preživljavao kao mačka s devet života i nakon dvije ovoproljetne pobjede nad Hajdukom usred Splita došao u borbu za dvostruku krunu.
Pobijedio je i Sopića, oba puta na Maksimiru, na Rujevici je bilo 2:2. Ali i on njega lani u dvoboju Gorice i Rijeke. I sad finale, još jednom Rujevica i jedan konačni pobjednik, a ulog milijuni Lige prvaka. Toliko sličnosti i poveznica, Sopa ili Jakir, pitanje je sad?