Iza nogometaša Rijeke jedan je od najprometnijih prijelaznih rokova posljednjih godina, posebice se to odnosi na odlaske kojih je ovog ljeta bilo jako puno, točnije ravno - 20! Gotovo cijela jedna momčad, uključujući i zamjene, napustila je Rujevicu u ljetnom prijelaznom roku, neki od njih su otišli na posudbe dok ih je većina ipak (vjerojatno) zauvijek otišla iz kluba i grada koji teče...

Sportski direktor Darko Raić-Sudar po svom je dolasku u klub zatekao jednim dijelom sređen roster, posebice onaj na kojeg je bivši trener Jakirović ozbiljno računao, puno je veći problem bio golemi broj igrača koji su bili na platnoj listi kluba, a koji se, iz ovog ili onog razloga nisu nametnuli u Rijeci.

Fruk pohvatao konce igre

Drugim riječima, najveći je problem bio što bezbolnije riješiti prošlosezonski ljetni prijelazni rok u kojem se Rijeka toliko “nakrcala” igračima da je u jednom trenu imala gotovo 50 profesionalnih nogometaša, posljedica je to, sada je to pokazalo i vrijeme, loše poslovne politike bivšeg generalnog menadžera za sport, Roberta Palikuče. Njegovim odlaskom i lošim rezultatima na startu prošle sezone ishitreno se i neplanski dovelo još nekoliko igrača koji su trebali pomoći posrnuloj Rijeci, niti jedan od njih nije ostavio gotovo nikakav, a kamoli dublji trag u bijelom dresu.

Robert Palikuča

TIMM SCHAMBERGER Dpa Picture-alliance Via Afp

Generalno, Raić-Sudar i ostali klupski zaposlenici upućeni u tu problematiku napravili su ovog ljeta u tom segmentu vrlo dobar posao, s tereta plaća “skinuli” su mnoge od tih igrača. Nakon što je još zimus otišao Alen Halilović, Rijeka se u nedavno završenom prijelaznom roku raskidom suradnje zahvalila još nekolicini igrača, koji su bili dio TNT rujevičke ekipe (treniraju, ne igraju, treniraju), koja nije niti započela pripreme s klubom za aktualnu sezonu. Alvarez, Lunetta, Vrančić, Bušnja, Pavlović i Karrica više ne stanuju u Rijeci, Marin se vratio s posudbe u matično jato, Bijeli su otpustili i trojicu svojih omladinskih igrača, koji se u konačnici nisu uspjeli nametnuti na Rujevici (Braut, Lepinjica i Liber), dok su mladi, perspektivni igrači, izuzev Marca Djuričina i Naisa Djouahre, na koje se izgledno ne računa u Rijeci, upućeni na posudbe.

Kada su, pak, dolasci u pitanju, može se reći da je tu napravljen još bolji posao. U odnosu na gotovo sve prošle sezone i ljetne prijelazne rokove, gro novih igrača koji su ujedno postali i novi nositelji kvalitete stigao je dovoljno rano (na početak ili u ranoj fazi priprema), tadašnji trener Jakirović imao je veliki privilegij slagati momčad po svom guštu praktički od prvog dana početka priprema. Nešto kasnije od Ivanovića, Pašalića i Jankovića, udarnog riječkog ofenzivnog trojca, na Rujevicu je stigao Toni Fruk, koji je brzo pohvatao sve konce igre Rijeke, postavši nezamjenjivi član kvarteta koji je oduševio ne samo Hrvatsku, već i europsku javnost kroz kvalifikacije u Konferencijskoj ligi.

Neki praktički nisu niti došli, a već je predsjednik Mišković počeo dobivati višemilijunske ponude za njihove usluge, to je samo jedan od pokazatelja da je Rijeka napravila sjajan ljetni prijelazni rok bez obzira na to što je momčad na nekim pozicijama “tanja” u odnosu na početak priprema.

Djelić Pjacine magije

Odlazak dva stožerna igrača, silno potentnog Matije Frigana i hitrog Prince Ampema otvorio je mjesto u momčadi (kao i budžet) za neke nove “klince”, neku novu energiju i kvalitetu koju je Rijeka već prezentirala, a na sve to trebali bi se nadograditi i igrači koji su stigli u posljednjim danima prijelaznog roka. To se prije svega odnosi na Marka Pjacu, koji je već u svojim uvodnim minutama protiv Varaždina naznačio samo djelić svoje nogometne magije, koju je posljednjih godina uglavnom neuspješno tražio po talijanskoj Čizmi, dok se napadač Momo Yansane još uvijek nije pridružio svojoj momčadi, ishodovanje vize nekada zna potrajati...

Ozljedama Petroviča, te sada već oporavljenog Bande, a onda i stopera Dilavera te Radeljića, Rijeka je sigurno bila limitirana u najzahtjevnijem, europskom dvoboju protiv Lillea, tko zna kakav bi bio ishod da je bilo drugačije. Kako god bilo, sjajan riječki prijelazni rok u oba smjera jamstvo je da će Bijeli ove sezone igrati znatno važniju ulogu u “podjeli” karata za sam vrh ljestvice.