Rijekin trener Radomir Đalović još je odmah nakon Osijeka najavio da u Maksimir njegova momčad neće ići s podignutom bijelom zastavom, upravo suprotno. Rečeno - učinjeno!

Iako izjave trenera, baš kao i igrača, nerijetko nisu u skladu s onim što se vidi na terenu, Rijeka ne samo da je bila bolja od Dinama usred Maksimira, nego i zaista može žaliti što do posljednjeg sučevog zvižduka suca Strukana nije postigla barem jedan pogodak vrijedan pobjede, a nije da nije mogla.

RONALD GORSIC Cropix

I ako je dosad Đalovića riječka sportska javnost i njezini navijači ponekad i (ne)opravdano prozivala kao najvećeg krivca brojnih neodlučenih rezultata i europskog debakla u Ljubljani, prije svega zbog njegovog nedostatka iskustva u vođenju momčadi na poziciji glavnog trenera, onda mu se nakon ovog dvoboja protiv Dinama na njegovom terenu mora – čestitati.

U prvom poluvremenu plan Rijeke bio je jasan, što više prije svega zadržati nulu na terenu i tako natjerati oprezni Bjeličin Dinamo na preuzimanje više rizika u igri, a naprijed ako se nešto dogodi – dogodi se. I nakon prvih 45 minuta Rijeka je dobro stajala na terenu, dopustila je domaćinu svega jednu veliku priliku, kapetan Smolčić zakasnio je pola sekunde, što je bilo dovoljno da izvanserijski igrač poput Marka Pjace, srećom po Rijeku, svojim udarcem samo "lizne" vratnicu. Ispružio se Zlomislić, riječki i BIH reprezentativni vratar koliko god je mogao, no lopta je imala takav felš da je bila neuhvatljiva.

Đalović je pročitao Bjelicu

I kad se činilo da će domaćin pohvatati konce u igri i jurnuti prema pobjedi, na terenu je bila samo – Rijeka. Đalovićevi puleni mogu samo žaliti što barem jednu od tri-četiri stopostotne prilike nisu pretvorili u vodstvo, a koje bi, s obzirom na razvoj situacije na terenu, bilo Rijeci sasvim dovoljno za pobjedu, no nedostatak mirnoće (Djouahra), pa i doza sebičnosti (Selahi), u prijelomnim situacijama Bijelima su donijeli još jedan, osmi ovosezonski remi u SuperSport HNL-u, no ovaj će sigurno vrijediti dvostruko.

Ne samo da je Rijeka i dalje ostala drugoplasirana momčad lige, već je igrom, valjda najboljom u Maksimiru u tko zna koliko posljednjih godina, pokazala i dokazala da njihov niz bez poraza nisu samo "parole" i da u ovoj momčadi postoji još puno rezervi i potencijala kojeg tek trebaju pokazati, prije svega u ofenzivnom dijelu jer obrana je već sada "granitna".

RONALD GORSIC Cropix

Najbolje dvije trenerske utakmice Radomira Đalovića, otkako je poslije Sopića preuzeo čelno kormilo riječke galije, upravo su dvije utakmice protiv Dinama. U obje je Rijeka bila "underdog", posebice u onoj odigranoj na Rujevici, koja je stigla odmah nakon debakla u Ljubljani, a Rijeka je u obje zaslužila - pobijediti. Jer, kad aktualnom prvaku u dvije utakmice zapucate čak 29 puta na gol i promašite četiri velike prilike, onda se to nikako ne može nazvati slučajnošću. S druge strane, Dinamo je u ta dva dvoboja uputio točno 15 udaraca (ili gotovo duplo manje!), postigavši, baš kao i Rijeka, jedan pogodak.

Pročitao je Đalović prvo Jakirovićeve, pa sada i Bjeličine misli, njegova momčad na terenu djelovala je upravo onako kako je i morala. Janković nije dao "disati" načetom Mišiću, što se itekako odrazilo na igru momčadi iz Zagreba jer kad je glavni kreator ispod razine, teško je očekivati da će ostatak momčadi biti bolji...

Postoji enigma koja se mora riješiti

Ova Rijeka ima gotovo sve, dobru, izbalansiranu momčad, energiju s klupe (Selahi je odigrao utakmicu sezone, Djouahra se nogometno nanovo rodio) i očito mladog, no vrlo ambicioznog trenera, koji stoji iza svojih riječi i koji jasno zna što i kako želi. I sam je trener Rijeke, odmah nakon susreta u Zagrebu, kazao da im jedino fali nekoliko bodova iz nekoliko neriješenih utakmica u kojima je Rijeka bila bolja i zaslužila više. Posljedično, da bi pobijedio, netko mora i zabiti pogodak. Đalovićeva momčad bila je na korak od možda ne rezultatski najveće, ali igrom svakako najuvjerljivije pobjede na Maksimiru otkako je Lige 10, no nedostajao je samo gol.

Jedina enigma koju Đalović mora riješiti jest realizacija prilika, odnosno pogoci zbog čijeg nedostatka Rijeka ove sezone nije uvjerljivo vodeća momčad SuperSport HNL-a. Jer, prema svemu ostalome, ona to i jest, iako to nitko od nje, pa niti od Đalovića, nije tražio. Ipak, Riječani su se za sve izborili na terenu zajedno sa svojim trenerom, koji je donedavno bio još samo neiskusni pomoćnik u sjeni, a počinje pokazivati da je u odabranom društvu s razlogom.