Rijeka je pretprošle nedjelju 3:0 pobjedom nad Istrom 1961 preuzela vrh SuperSport HNL-a. Treći pogodak za domaćina zabio je u svom debiju za Rijeku Mirko Marić, povratnik u HNL, u 74. minuti ili nakon 16 minuta provedenih na terenu, jer je u 58. zamijenio Jorgea Obregona.

Marić je stigao u Rijeku iz Monze, bio je to njegov 63. pogodak u HNL-u. Treba podsjetiti Marić je prije toga odigrao 94 službene utakmice za Lokomotivu i zabio 28 pogodaka te 113 utakmica za Osijek i postigao 53 pogotka. Uoči jučerašnjeg dvoboja s Lokomotivom, u 172 prvenstvene utakmice HNL-a postigao je 63 pogotka i nalazio se na 29. mjestu najbolji strijelaca u 32 - godišnjoj povijesti elitnog nogometnog razreda. Nastavi li zabijati u istom stilu mogao bi napredovati na ljestvici bar za deset mjesta.

Marićeva snalažljivost u šesnaestercu potvrdila je zašto je Rijeka po segnula za napadačem koji se nije naigrao u Serie A, ali koji puca od želje da se nakon problema s ozljedama vrati u nekadašnju formu. I bez obzira na to što Rijeka ima sjajne ofenzivce poput Franje Ivanovića, Jorgea Obregona, Marca Pašalića ili Marka Pjace, Marić je Rijeci donio nešto novo.

Predispozicije za vođu

- Sve su to sjajni igrači, koji su briljirali i jesenas, Pašalić je stigao i do reprezentacije, ali oni nisu golgeteri. A Marić je rođeni golgeter. Prvu priliku koja mu se pružila pred golom Istre Marić je iskoristio. Momak ima urođen taj osjećaj za pogodak. Vidio sam to od prvih dana. Igrao sam u Širokom Brijegu kad je kao kadet gurnut u prvu momčad. Apsolutno sam pozdravio odluku kluba na Pecari, a znamo kako je Marić zabijao kasnije za Lokomotivu i Osijek - kazao je u televizijskom komentaru kola u emisiji Stadion, Vedran Ješe.

Marića je 20. listopada 2012. godine u vatru gurnuo tadašnji hrabri trener Širokog Brijega Ivica Barbarić u 3:1 pobjedi protiv Leotara u Trebinju. Sa 16 godina i 11 mjeseci Mirko Marić je i dan-danas najmlađi debitant Širokog Brijega u Premijer ligi BiH. A među najmlađim debitantima kluba s Pecare je i Mirkov mlađi brat Mateo Marić, aktualni kapetan Lokomotive. Njega je u vatru gurnuo trener Branko Karačić 21. kolovoza 2016. godine na utakmici protiv Krupe (1:1).

DAMIR SKOMRLJ Cropix

- U toj sezoni prvoj momčadi priključili smo i nekoliko juniora. Među njima su bili Mateo Marić i Ivan Milićević, koji je sve donedavno igrao za Lokomotivu i zimus otišao u Grčku. Marić je već tada pokazivao potencijal, osjećaj za igru i osjećaj za prostor. Sasvim logičan iskorak bio je odlazak u Lokomotivu, u HNL koji je jača liga od Premijer lige BiH. Marić se nametnuo ne samo igrom, nego i ljudskim kvalitetama, naglasio je svoje predispozicije da bude vođa momčadi i nije bez razloga kapetan Lokomotive - kaže trener Branko Karačić koji je više godina radio i u Hrvatskoj i u BiH i osobito dobro poznaje igrače koji su igrali ili igraju u dvije susjedne zemlje.

Od početka proljetne polusezone braća Marić igraju u SuperSport HNL-u. Željko Sopić za Mirka ima samo riječi hvale:

Veliki trag

- Uklopio se odmah kao da je s nama godinama!

Mirko Marić rođen je 16. svibnja 1995., dok je Mateo rođen 18. ožujka 1998. godine. Uoči jučerašnjeg međusobnog sudara na Rujevici, zajedno su upisali 274 nastupa i 70 pogodaka.

- Mirka sam također upoznao u Hercegovini, a pratio sam ga kroz karijeru u Hrvatskoj, u Lokomotivi i Osijeku. To je pravi gol-igrač tipa Davora Šukera. Izuzetno je snalažljiv u šesnaestercu. Ne propušta priliku koje dobije. Jednog sličnog tipa igrača Stevu Nikolića trenirao sam u Zrinjskom i takvi igrači su prva rijetkost. Rijeka, koja je u zamahu, sigurno je s Mirkom Marićem dobila kvalitetu više - kaže Branko Karačić.

U SuperSport HNL-u danas igra još samo jedan bratski par, braća Čuić. Mario koji je rođen 22. travnja 2001. godine igra za Istru 1961, a Filip, koji je rođen 22. veljače 2003. godine član je Hajduka. Mario ima 38 nastupa i 2 pogotka u HNL-u, a Filip 3 nastupa. U nedjelju je zabio svoj prvijenac za Hajduk. Oba bratska para stigli su iz “dijaspore”, Marići iz Gruda, a Čuići, premda su rođeni u Splitu, iz Tomislavgrada.

Marići i Čuići vode nas u povijest HNL-a kroz koju je prošlo puno braće nogometaša, čak 40 parova, odnosno 80 igrača. Oni su postigli čak 789 pogodaka. Najviše pogodaka postigli su braća Sharbini, ukupno 97, a najbliži su im braća Marić sa 69 pogodaka. Braća Sharbini rekorderi su po broju nastupa. Stariji Ahmad (rođen 21. veljače 1984.) u Hrvatskoj je igrao za Rijeku, Hajduk i Istru 1961. te na zalasku karijere za nižerazredne Rječinu Dražice, Grobničan Čavle i OŠK Omišalj, a vani za Al Wahdu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, za Al Wehdu u Saudijskoj Arabiji, kratko za švicarski Luzern i bihaćko Jedinstvo u BiH. Tri godine mlađi brat Anas rođen istog datuma 1987. godine imao je sličan nogometni klub. U Hrvatskoj je igrao za Rijeku i Hajduk, za nižerazredne Grobničan Čavle i OŠK Omišalj, a vani za Al Ittihad u Saudijskoj Arabiji te Osmanlispor u Turskoj.

JOSKO PONOS/CROPIX Cropix

- Braća Sharbini ostavili su velik trag u Hrvatskoj nogometnoj ligi, posebno u matičnom klubu Rijeci. Šteta je što je mlađi brat Anas prerano završio karijeru. Imao je veliki potencijal i mogao je puno više dati nogometu - kaže Karačić, koji biranim riječima govorio i o braći Mujčin, Vitaić, Petrović i drugima koji su obogatili ligu, ali i o mlađima koji nisu u cijelosti potvrdili talenat koji je obećavao.

Neki mogli i više

- Budući da veći broj braće nogometaša dolazi iz Slavonije, dobro sam ih upoznao kroz igre u Osijeku, Cibaliji ili Marsoniji, a svakako i u Šibeniku, gdje sam radio. Kad pogledam sve te igrače iz ove perspektive, većina od njih mogu biti uzori naraštajima koji dolaze. Podsjetili ste me na braću Mujčin, rijetki su igrači kao Edin Mujčin koji je imao jednu kreaciju i nevjerojatnu mirnoću s loptom. Frane i Ante Vitaić bili su zahvalni klupski igrači, uvijek odani klubu, uvijek u funkciji momčadi s ljudskim vrlinama za poželjeti. U Posušju, gdje sam donedavno radio, trenirao sam Gabrijela Bobana, igrača koji je bio zapažen u HNL-u, koji vrlo vješto koristi svoju snagu, moć i iskustvo i Premijer liga je baš po njegovoj mjeri. Kad spominjemo braću nogometaše, bilo je i dosta onih koji su trebali dati više. U Osijeku su to bili braća Vuka, Marijana sam jedno vrijeme trenirao. I on i Ivica obećavali su puno više nego su dali. Zašto je to tako ne znam, je li do njih samih, je li do trenera, je li do menadžera, to samo oni znaju - kaže naš sugovornik, koji se dotaknuo i braće Halilović i braće Ćorić:

Moguće promjene

- Svjedoci smo zadnjih godina i Alena Halilovića i Ante Ćorića koji su najavili planetarni potencijal, a nisu ga bar do sada potvrdili. Teško je reći što je razlog tome. Možemo samo nagađati. Možda su prerano iz Hrvatske lige otišli na jednu puno višu razinu, u Barcelonu ili Romu, gdje se od njih odmah očekivala eksplozija. Vjerujem da će u nastavku karijere pronaći točku da pokažu bar dio svog raskošnog talenta. A njihov primjer možda naraštajima koji dolaze pokaže da ostanu koju godinu više u Hrvatskoj, da ulože više u svoj razvoj i budu spremniji za najveće nogometne pozornice. Nije lako odoljeti pozivu velikih bogatih klubova, no Hrvatska liga je sve zanimljivija, kvalitetnija i praćenija nego nekada. A i uvjeti su bolji, vjerujem da je Opus Arena u Osijeku samo poticaj i drugima.

Na kraju donosimo brojke, pogotke braće nogometaša u HNL-u prema službenim podacima HNS-a, dok su brojke o brojnu nastupa preuzete iz više izvora koji se razlikuju. Naravno, brojke nisu konačne. Mogu ih popraviti braća Mirko i Mateo Marić u dresu Rijeke i Lokomotive, braća Mario i Filip Čuić u dresu Istre 1961 i Hajduka ili jedan od braće koji i dalje igraju u HNL-u, kao što su Emir Sahiti (brat Suad je u makedonskom Shkupiju) i Josip Brekalo u Hajduku koji je također u nedjelju zabio svoj prvijenac u drugom nastupu za Hajduk i u 16. nastupu u HNL-u (brat Filip je u Zrinjskom), Ante Ćorić u Rudešu (brat Josip zaključio karijeru), Ivan Smolčić u Rijeci (brat Hrvoje igra za Eintracht Frankfurt), Martin Baturina u Dinamu (brat Roko igra Racing Santander).