Sve što se u 90 minuta loše moglo dogoditi tog crnog kišnog petka za Šibenik protiv Lokomotive se i - dogodilo. Šibenčani su ostali bez bodova, bez čvrste obrambene karike Nižića (tek će pregled MR pokazati stanje njegove ozljede), ali i onog zanosa s početka natjecanja, koji je oživio nakon vrlo dobre partije i boda u Opus Areni. Razočaranje takvim ishodom, ali i igrom svoje momčadi, nije krio nakon susreta ni trener Rajko Vidović.

Porazom od Lokomotive šibenski prvoligaš doveo se u vrlo nezavidan položaj. Tim posrtajem njihova borba za ostankom postala je, recimo tako, još kompliciranija, a s druge strane su se Zagrepčani tim ishodom dodatno udaljili od fenjeraša sa Šubićevca na velikih sedam bodova.

Uvjeti na rubu regularnosti

Analizirajući utakmicu, prvo treba krenuti od uvjeta za igru, koji su bili čak i ispod granice nekakve regularnosti. Zdravlje igrača bi trebalo biti u prvom planu jer igrati po onom pasjem vremenu je stvarno antinogometna reklama za sve, ali i ugroza za nogometaše. Možda se barem moglo razmisliti o 24-satnoj odgodi jer subota je u Krešimirovom gradu osvanula okupana suncem, doduše, bura je i dalje puhala, ali da se eventualno igralo u nekom lunch time terminu (12.50), kao nedavno u Kranjčevićevoj, sigurno da bi regularnost bila neupitnija.

No, i da je bilo tako, to ne znači nužno da bi Šibenčani bolje prošli. Jer, zadnjih sezona u SHNL-u gotovo u pravilu šibenski rivali se bolje i brže adaptiraju na te uvjete, što najbolje zna Čabrajin sastav, koji je i treći puta slavio na kišnom Šubićevcu, pronašavši dobitnu formulu za rebus zvan – Šibenik. Treba reći i zasluženo, bez obzira na to što su ih domaći obilato častili svojim pogreškama.

NIKSA STIPANICEV Cropix

U nesadržajnom prvom dijelu Lokomotiva je ipak bila ta koja je težila nekakvoj pas-igri, koliko se to moglo kontra vjetra i kiše, pa s njome doći do prednosti. I već u tom dijelu je bilo jasno da će Vidovićeva momčad teško do bodova. Možda ni izbor igrača za tog suparnika nije bio najsretniji, a protiv individualnih pogreški se teško može boriti. Iz jedne takve Lokomotiva je povela, Šibenik s(p)retno i brzo izjednačio, da bi Goričan opet nakon ispadanja uže obrane izbio jedan na jedan s Đakovićem i lagano poentirao.

Čujemo i slušamo puno kritika i optužbi na račun vratara Đakovića, koji u nastavku sezone stvarno nije na onoj jesenskoj razini. No, gubitak kapetanske trake, a i dolazak vratara Filipovića na posudbu iz Dinama, očito se odrazio na psihološku spremu šibenske jedinice. Đaković je u kratko vrijeme prošao i prolazi taj up & down osjećaj mladog vratara, o čemu bi mu nešto mogao ispričati i kolega Čavlina...

Bilo bi lakše da je Đaković najveći problem

No, bilo bi puno lakše da je samo golman Šibenikov trenutačni najveći problem. Iza ugla vrebaju možda mnogo veći problemi, koji bi nakon ovog posrtaja mogli postati još izraženiji. No, s druge strane, koliko god momentum Šubićevca nije dobar, ne treba padati u očaj. Eventualna pobjeda nad Goricom vratila bi postavke na puno bolji položaj, ne i prebrisala sve slabosti kluba sa Šubićevca.

U tjednu koji je krenuo, pred utakmicu koja ima prizvuk majstorice, svakako se očekuje maksimalna homogenizacija svih klupskih struktura (sjetimo se samo dana prije lanjske utakmice istine u Osijeku protiv Zrinskog). Hoće li se ona uistinu i dogoditi tek ćemo vidjeti, ali jedno je sigurno – vrijeme se ne smije potrošiti da ne bude (pre)kasno.