Utakmica protiv Šibenika je ono što je Dinamu trebalo prije Splita, a jedan igrač je posebno zasjao

Točna je fraza da svaka pobjeda nosi tri boda, međutim, neke pobjede ipak donose više. I bez obzira što je s druge strane bio slabi, ne odveć nabrijani Šibenik, ova pobjeda Dinamu i Željku Kopiću mogla bi donijeti više od ta “obična” tri boda.

Dakle, ne samo da je Dinamo pobijedio nego je to učinio na pravi način. Dominantno, efikasno, bez stresa i strepnje o zadnjih minuta. Nakon poraza od Osijeka, prije toga i remija s Lokomotivom ili teške pobjede nad Goricom, mogla se u Dinamovu svlačionicu uvući nelagoda, nesigurnost. No, odgovorio je Dinamo sam sebi jednom dobrom partijom, da je Kopić sam crtao kako bi trebala izgledati uvertira, generalka za veliki derbi na Poljudu iduće subote, vjerojatno bi to otprilike izgledalo baš tako, od prve do zadnje minute. Jedino čime Dinamov trener ne može biti zadovoljan jest što njegova momčad nije izvedbu okrunila s još više pogodaka. A mogla je i trebala je, imala je puno prilika.

Puno toga dobroga dobio je Kopić protiv Šibenika. Igrači iz “drugog plana”, poput Špikića, Emrelija, Bulata, Menala... opet su pokazali da se s njima može ozbiljno računati. Spomenut ćemo Azerbajdžanca Emrelija, plijenio je snagom, rijetko gubi duele, pokazao je da ima snažan udarac, ovog puta pogodio je gredu, ali sigurno može biti adut za Poljud. Nedostaje mu još finoće, preciznosti u samoj završnici, jednu odličnu loptu Bočkaja primio je loše i nije zabio, no to su detalji koji bi uskoro mogli sjesti na svoje mjesto.

Dobra je vijest za Kopića što je, s obzirom na rezultat, neke igrače, recimo, Oršića mogao ranije izvući iz igre i poštedjeti ih daljnjih napora, a nitko od onih koji su imali dva žuta kartona nije dobio treći, svi će biti na raspolaganju za derbi. Iako je Franjić bio blizu... U pravi tren došao je i pogodak Petra Bočkaja, kao i njegova odlična utakmica, takav Bočkaj svakako je pojačanje za Dinamo, svaki njegov ubačaj je opasnost za suparnički gol.

No, možda i najbolja vijest za Kopića jest igra Brune Petkovića. Otkad su trener i igrači, klub, stali iza njega i dali mu šansu da se dovede u red, Petković igra bolje. Dosad to nije bio neki veliki pomak, međutim protiv Šibenika smo vidjeli Petkovića koji nije “na aparatima”, već diše punim plućima. Istina je i da je protiv Šibenčana bila dosta prostora i vremena za njegove poteze i ideje, ali kad nije pravi, kad je izvan forme, onda ni to nije dovoljno. Angažman je bio pozitivan, njegov “govor tijela” sasvim drukčiji nego dosad, a gol, prvi nakon više od tri mjeseca, stigao je kao nagrada. Ako je to definitivni povratak u formu, onda nije mogao naći bolji trenutak.

Dinamo, apsolutno, tjedan dana prije odlazak u grotlo Poljuda izgleda bolje i optimističnije nego nakon Gradskog vrta, mijenja se to raspoloženje kao klima nad Zagrebom pa kao što je moguće da je za vrijeme utakmice sa Šibenikom počeo padati snijeg, tako je moguće i da Dinamo u Splitu opet pokaže drugo, ružnije lice. Ali sad Kopić ima tjedan dana vremena da pronađe recept koji će spriječiti takav ishod, nakon Šibenika ima se za što uhvatiti.