Bilo je to 1. prosinca 2023. godine. Na Drosini je i tada bilo hladno, Istru je vodio David Catala, i golovima Matheusa i Vuka upisana je pobjeda protiv Varaždina. Bilo je to nadigravanje i na kraju utakmice gostujući trener tumačio je svoje viđenje. Korektno kao i uvijek. Tih tjedana Mario Kovačević imao je kudikamo težih briga od bodova u utakmici. Bolest je iziskivala veliku borbu na drugom frontu. Te večeri je na Drosini posljednji put sjedio na klupi Varaždina i posvetio se toj borbi. Zajedno sa suprugom, koja ima i svoje tegobe, a to ih je ujedinilo u snažnoj energiji da prevladaju sve prepreke i izađu jači od nedaća. I uspješno...

Simbolika Lepinjice

Početkom rujna su u Slavenu shvatili da trebaju stratega. Bitno su ojačali momčad, ali vrijeme se ne može ubrzati. Može se bitno kvalitetnije iskoristiti, makar posljednje mjesto bilo utegom samopouzdanju. Mario Kovačević bio je igrač SB-a pet godina (1998-2003), zna okruženje, a i ono njega. Pogotovo što je kao trener radio veliki posao u Varaždinu. Vjerovali su mu kad je govorio da je spreman i fokusiran, dali su mu šansu i vjerojatno danas zahvaljuju sudbini i svom predosjećaju što su tako postupili...

Kovačević je veliki pobjednik. Ne samo zato što je prevladao teške zdravstvene situacije, a što je najvažnije. Nije samo pobjednik zato što je podigao Slaven s deprimirajuće pozicije fenjeraša i još depresivnije atmosfere beznađa. Kovačević je gospodin koji iskazuje respekte suparniku i svima u nogometnoj priči

Na Drosini je u petak bilo hladno. No na travnjaku je bilo prilično vruće. Kovačević je stigao s nizom odsustava važnih prvotimaca (Božić, Kovačić, Nestorovski, Grgić, Martinović, Šakota...) i nizom mlađih snaga. Uzet ćemo jedan primjer zašto je u Puli ovaj put Kovačević, kao simbolika osobnih mu životnih pobjeda, odnio tri ogromna boda. Igor Lepinjica je španer, rodom iz Pazina, kojem je brat bio donedavno vezni kapitalac u SB-u. I treći brat je španer u Pazinci. A otac im je bio napadač Osijeka. Aktualni Belupov Lepinjica stigao je iz porečkog Jadrana, treće ligaške razine, i nije mu bilo lako iskoračiti u prvoligaški nogomet. Nije igrao minute u 11 kola i iz kluba su ga forsirali na posudbu. Nije htio ići. I kao dokaz što znači da se ukaže trener koji želi igrati nogomet, a ne “rudariti”, tako je i Lepinjici svanulo s Kovačevićem.

- On je simbolika da kad dobro treniraš i vjeruješ u sebe doći će prilika. Iskoristio je svoju - govorio je sretan nakon pobjede u Puli trener čiji je skor 1,64 bodova u devet kola pretvorio SB iz dramatične u sretnu priču. Lepinjica je u tri kola sudjelovao u pobjedi nad Lokomotivom (1 minuta), u remiju s Varaždinom (45), u kup-pobjedi u Šibeniku (90, izborio dva jedanaesterca) te u Puli (75, prvi gol).

Igor Lepinjica

GORAN SEBELIC Cropix

- Gledam ja njega na treningu, čvrst, kontrolira loptu, tehnički jak, kažem u klubu da ga zadržimo i dat ćemo mu priliku - kaže Kovačević, što je bio i slučaj kod drugih, kod mladih, kod iskusnijih, kod svih koji su trenutačno u svlačionici.

Momčad ga slijedi

Vidi se iz aviona da ga momčad slijedi. On ih hvali sve redom, takav je i trenutak, ali takav je i skor. U devet utakmica 45 % bodova, deklasirao je Dinamo (4:1), pobijedio u gostima Lokomotivu i Istru. Iznad svega dao je smisao igri i funkcioniranju momčadi.

- Veliko hvala Slavenu Belupu što je vjerovao u mene, nikad im to neću zaboraviti. Grozio sam se pomisli da u 50. godini više ne radim. Nogomet je moj život, izvan obitelji, obožavam ga, kao i posao koliko god je stresan. Stalno sam pod liječničkom kontrolom i sve je, hvala Bogu, u redu, a i oni mi kažu da je samo plus biti biti aktivan i pozitivan. Potpuno sam fokusiran na Belupo i svaka čast dečkima na tome kako rade i trude se, daju mi dodatnu energiju. Moramo tako nastaviti, ali sada će ipak biti lakše. Pokazali smo da možemo sa svakim, imamo i širi roster, sada će biti dobrodošla “glavobolja” koga staviti ili izostaviti iz prve postave. Svi su važni, to moraju znati.

Mario Kovačević

NIKSA STIPANICEV Cropix

Kovačević je veliki pobjednik. Ne samo zato što je prevladao teške zdravstvene situacije, a što je najvažnije. Nije samo pobjednik zato što je podigao Slaven s deprimirajuće pozicije fenjeraša i još depresivnije atmosfere beznađa. Kovačević je gospodin koji iskazuje respekte suparniku i svima u nogometnoj priči.

- Znam da je kolega imao puno problema u stanci. Čestitam i njima na borbi, mogla je utakmica otići i na njihovu stranu, ne bi bilo nezasluženo. Takav je nogomet, negdje uzme drugdje vrati.

I naposljetku ona ključna stvar zašto je ovaj 49-godišnjak, rodom iz Jablanice i pozitivan lik hrvatskog nogometa. Kovačević je trener koji želi da mu igrači igraju nogomet, koji preferira tehnički pristup, nadigravanje, a ne prioritet “borbu prsa o prsa”. Nije lako takvim nametnuti se u ovom eldoradu kontrasta logika nogometa, jer ako ne ide odmah zovu u pomoć “fajtere”. Ukoliko se bude strpljiv, i kad ne ide, ali i kad nakon faze uspjeha uslijedi logična faza pada tempa, tada se profitira. Slaven Belupo je u Kovačeviću dobio stratega. Kamo sreće da je takvih u SHNL-u (puno) više...