Slaven Belupo jedna je od najljepših priča ovosezonskog SHNL-a. Dolaskom Marija Kovačevića na klupu Farmaceuta, nogomet je u Koprivnici ponovno zaživio, ambicije rastu iz dana u dan, a san o europskim utakmicama na Kušek-Apašu više se ne čini toliko neostvarivim.
I da, gotovo pa sve zasluge zasluženo idu „čovjeku na klupi“, tvorcu koprivničkog čuda, ili „hit-treneru“, kako ga se u hrvatskom medijskom prostoru nerijetko naziva ovih dana. Kovačević je od svog dolaska uistinu preporodio momčad, učinio je konkurentnom u baš svakoj utakmici te doveo do toga da devet kola prije kraja sjedi na četvrtom mjestu i bori se za ulazak u finale Kupa.
Salve se hvalospjeva, stoga, slijevaju na ime 49-godišnjeg stratega, međutim, dio je „kolača“ zasigurno zaslužila i sama momčad. Družina koja u kompletu predstavlja odlično posloženu sredinu, no u kojoj se ipak, prije svega, ističe nekoliko pojedinaca. A u takvim bi kombinacijama, nezahvalno bilo ne spomenuti Alena Grgića.
Krilni napadač ove je sezone jedna od glavnih vedeta Slavena i u 31. godini života proživljava nogometnu renesansu kakvu vjerojatno nije mogao ni zamisliti. Po sudjelovanju u pogotcima u samom je vrhu lige, šest golova i pet asistencija Grgić je zabilježio ove sezone te drži titulu najboljeg strijelca momčadi.
Zabijao je u pobjedama nad Goricom, Lokomotivom i Osijekom, golom na Maksimiru u prosincu Modrima je „otkinuo“ dva boda, a klasu je još jednom potvrdio najnovijom predstavom protiv Rijeke, kojoj je s golom i asistencijom zadao bolan udarac u borbi za titulu.
Postavlja se, stoga, pitanje, gdje je Alen Grgić bio do sada? S 30 godina na leđima i pregršt HNL sezona iza sebe, očekivalo bi se da uz njegovo ime stoji prefiks „uvriježeno“, međutim Grgić je do ove sezone bio daleko od toga. Štoviše, dojam je da kao igrač često nije bio ni poštivan, od toga da ga se selilo po raznim pozicijama, pa do činjenice da je po završetku angažmana u klubovima redovito bio otpisan.
Kao dijete Osijeka, za Bijelo-plavi klub doista je ostavio dušu. Bio je dio čuvene momčadi koja je PSV izbacila iz Europe, ali i iste one koja je mjesecima igrala praktički besplatno, u najtežim financijskim trenutcima kluba. Ali on ni u jednom trenutku nije progovorio ništa protiv kluba, ostao je vjeran i zahvalan svome Osijeku te ponizno radio na svom nogometnom putu. Karijera ga je vodila kroz posudbe u Diósgyõru pa i Slaven Belupu, a u Rijeci je u dvije sezone proživio baš sve.
Od doslovne borbe za opstanak, rezultatske agonije i višestruke promjene trenera, do prošlosezonske borbe za titulu pod palicom Željka Sopića. Voljeli bismo reći da je Grgić bio važan kotačić te momčadi, doduše, jest bio itekako bitan, no ponajviše u vidu igrača s klupe, tako da je njegovo ime ponovno ostalo ono u sjeni. Po završetku sezone istekao mu je ugovor, a u klubu ga očito nisu dovoljno cijenili pa da dogovora oko novog nije ni došlo.
No, Grgić je čekao svoju priliku i – dočekao je. Imao je prošlog ljeta više ponuda na stolu, sačekao s odlukom, a onda izabrao onu pravu. Drugi puta se odlučio na odlazak u Koprivnicu i napravio pun pogodak. Nije sve počelo tako bajno, Slaven se na početku sezone itekako mučio, no dolaskom Kovačevića sve se posložilo.
Kovačević je iz Grgića izvukao maksimum, kao jedna od vodećih karika momčadi igra nogomet karijere, a tko zna, možda je ovo tek „početak“ tog „maksimuma“. Na Transfermarktu vrijedi „svega“ 500.000 eura, no Grgić je pokazao da „late bloomer“, svoje je temelje strpljivo gradio, a onda kad je za to došlo vrijeme – eksplodirao! Svojim je igrama zaslužio da ga, bez previše razmišljanja, svrstamo u kategoriju najboljih igrača lige, a nastavi li ovim tempom, samo mu je nebo granica.
Komentari (0)
Komentiraj