Bila je to večer iz snova za Varaždince. Preko deset tisuća gledatelja na stadionu i onda pobjeda nad liderom, koji je tako doživio prvi poraz sezone! Garnirano je to s fantastičnim pogotkom Michelea Šega s tridesetak metara, projektilom u “devedeset” nedužnog Lovre Kalinića!

Uspjeh protiv Hajduka potvrdio je svu pozitivu koja je preplavila okruženje Varaždina u ovoj sezoni, u koju su ušli s nominalno tretirano najjeftinijim rosterom “teškim” tek 7 milijuna eura. Što opet treba uzimati sa zadrškom jer se vrijednosti tumače “minulim radom”, a ne trenutnim učincima..

Logičan miks

U tom smislu momčad Nikole Šafarića sasvim sigurno ima izraženije vrijednosti od više od pola prvoligaša, a što uostalom pokazuje i stanje na tablici. Na djelidbi su četvrte pozicije s Osijekom, s čak 7 bodova više od drugog dijela tablice. Može li varaždinska momčad, koja djeluje baš razigrana, izdržati maratonsku trku SHNL-a za poziciju koja će ih odvesti u Europu? Krenimo od temeljnog okvira ovog Varaždina...

Klub iz baroknog grada već je dvije sezone stabilan, a nakon što se vratio u SHNL. U obje sezone ostvarili su šesto mjesto i solidno igrali. Činilo se da će ovog ljeta doći do pada jer su prodani važni igrači (Jelenić, Lusavec, Postonjski, otišao je Drožđek...), ali je u tišini Varaždin nadopunio relativno očuvani roster.

Upravo je ta “tišina”, koju je bolje nazivati neopterećenost velikim očekivanjima te fokusiranost na još jednu stabilnu sezonu, važan element dobrih igara koje pokazuje Varaždin. Pritom je vrlo bitan pokazatelj stav trenera. Nikola Šafarić je nekoć bio vrlo solidan vezni igrač, usmjerenog na konstrukciju, a ne destrukciju igre. Uvjerljiv je dojam da je između Šafarića igrača i Šafarića trenera (i sportskog direktora) pronašao ravnotežu, a što se nazire i kroz brojke u ovoj sezoni.

Nikola Šafarić

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Varaždin je, naime, u 12 utakmica postigao tek 10 pogodaka (0,83), a u 4 od 5 pobjeda imaju samo jedan gol više od suparnika. Jedini trobod s dva gola razlike ostvarili su protiv Slavena Belupa. No, Varaždin je primio malo golova, tek 7 (0,58), a upravo u 7 od 12 kola sačuvao je mrežu netaknutom. To sugerira kako je Šafarić “sredio” čvrsti defenzivni blok, a u napadačkom smislu “prepustio” je ofenzivnim igračima da temeljem individualne vrijednosti stvaraju opasne situacije po gol suparnika. Prije navedena neopterećenost velikim očekivanjima rezultirala je mirnoćom za grupu igrača koja nije pod (većim) pritiskom. Vidljivo je iz kompaktnosti na terenu te općoj atmosferi izvan toga kako je Šafarićeva grupa igrača homogena.

Dakle, taktička disciplina, pogotovo tamo gdje je imperativ (defenzivno), a manje šabloniziranja tamo gdje presuđuje individualna vrijednost i ideja (ofenziva), miks je koji je Varaždincima omogućio da “igraju nogomet” i putem otkrivaju poticajno zadovoljstvo svojeg natjecateljskog napredovanja.

U nogometu takvi iskoraci, neminovno, mijenjaju percepcije okruženja, a posljedično i momčadi. U konkretnom slučaju Varaždina logično je da će dosadašnji učinci i rezultati sada nametati priču o euro-iskoraku, gdje klub izostaje od 2011./12. godine. Zanimljivo, tad su došli do trećeg kola kvalifikacija za Euroligu (ispali od rumunjskog Dinama) i zaronili u tužnu sezonu debakla (ispali iz lige kao 16. s 25 poraza i tek 2 pobjede)...

Nije sve u šablonama

Može li Varaždin s aktualnim rosterom, gdje je vidljivo da se Šafarić oslanja najviše na 10-12 igrača, uz 4-5 u rotaciji, izdržati maratonski dril SHNL-a? Preostalo je 24 kola i više od šest mjeseci sezone i u tom dugom periodu multipliciraju se izazovi za momčad koja je skrenula veliku pozornost na sebe. Drugačije ih suparnici tretiraju, a usporedo rastom očekivanja počinje i pritisak na igrače te trenera. Kad roster nije širok ozljede, kartoni ili lošija forma mogu uzeti danak na dinamiku natjecanja...
Za sada je ipak lijepo vidjeti kako se u SHNL-u može jako dobro funkcionirati s trezvenom politikom trošenja i logičnom selekcijom igrača. Usporedo je poučno i za struku prepoznati da se na terenu ne može samo šablonizirati, nametati teoriju za svaku akciju, pas ili pozicioniranje, nego je poželjno osloboditi tehnički potencijal igrača i favorizirati igru. Dakako, za takav pristup je nužno birati i nogometaše a ne samo “snažne atlete”.