KONKURENCIJA NA KLUPI SVE VEĆA, EVO KOJA SU VELIKA TRENERSKA IMENA TRENUTNO BEZ POSLA 'Starci nisu u modi, mladi sve moderniji i imaju više novaca'

Koliko hrvatskih trenera s imenom i prezimenom trenutačno ne radi, mogli bismo nabrajati do dna novinske stranice. U HNL-u dominira mladi val, među Hrvatima koji su po svijetu počeli dizati ugled naše struke također, izuzev profesora Branka Ivankovića. I dok će neki s liste “burza i ostalo” prije ili kasnije potpisati novi ugovor, pogotovo ako se zovu Igor Tudor, Ivan Jurić ili Nikola Jurčević, za mnoge, posebice iz stare garde, malo je nade za ozbiljan angažman.

Hrvatska ima doajene Miroslava Blaževića, Mirka Jozića, Otta Barića, oplakuje Stanka Poklepovića, negda je Tomislava Ivića, Dražana Jerkovića, Vlatka Markovića, još prije Antu Mladinića ili Ivana Đalmu Markovića, no Ćiro i društvo trenerski su penzioneri. Danas u HNL-u klubove vode mladi ljudi koji nisu tako davno skinuli igračke kopačke, a sve je duži popis stručnjaka koji su u godinama kad bi trebali dati najbolje od sebe, sa svim stečenim iskustvom, a nemaju gdje. Akademija HNS-a radi punom parom, štanca više diploma nego Kraš čokolada, ali mnogi su samo u izlogu. Hrvatskom, često zapuštenom, na koji malotko baci oko...

Neja Markicevic / CROPIX

Među nezaposlenima su danas negdašnji izbornici Igor Štimac i Ante Čačić (koji kaže da ima ponuda, ali nakon što je vodio Vatrene, ne može uzeti bilo koga), onda treneri Dinama i Hajduka kao što su bili Mario Cvitanović i Ante Miše... Čak ni takva pozicija nije jamstvo novih, pogotovo ne lukrativnih angažmana.

Najbolje je imati vezu

Tu su i imena koja smo toliko dugo susretali po HNL-u - Stanko Mršić, Mile Petković, Elvis Scoria, Ivica Matković, Zoran Vulić, Ivan Katalinić, Luka Bonačić..., a jedan Ilija Lončarević radi u HAŠK-u da mu dani ne budu predugi. Nakon bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, na kraju sezone 1998/99, na listi trenera prvoligaša pisalo je: Srećko Lušić (Cibalia), Ilija Lončarević (Dinamo), Ivan Katalinić (Hajduk), Branko Tucak (Zagreb), Mato Šarić (Mladost 127), Stanko Poklepović (Osijek), Nenad Gračan ​(Rijeka), Luka Bonačić (Slaven Belupo), Stanko Mršić (Šibenik), Dražen Besek (Varteks), Josip Bajlo (Zadar) i Zdenko Jurički (Zagreb). Pojedini su uskočili samo kao privremeno rješenje. Dvadeset godina kasnije tko od njih u ovom trenutku radi? Gračan vodi U-21 reprezentaciju, Besek je u Kini, gdje u Šangaju trenira klince do 15 godina, a Ilija Lončarević je u HAŠK-u. I to je to. Mnogi hrvatski treneri ostali su izvan kruga onih koji dobivaju ugovore, a pogotovo senatori, koje nitko ne pita ima li još štogod u njihovoj boci mudrosti.

Vlado Kos / Cropix / CROPIX

Stanko Mršić

- Bio sam u iščekivanju neke ponude, ali uvijek uleti netko drugi, sposobniji - kazao nam je 63-godišnji Stanko Mršić, pa o kriterijima prema kojima se danas dolazi do posla rekao:

- Najbolje je imati vezu. To je najsigurniji kriterij. Ako pogledate moj CV i CV-ove drugih, vidjet ćete da imam puno bolje reference od mnogih, međutim oni dobiju priliku. Nikad nisam imao šansu otići u Hajduk, Dinamo ili negdje više. Iako sam to zaslužio. Rodili smo se u krivo vrijeme. Od rata naovamo stalno se nešto čekalo, klubovi nikad nisu imali novca, mladi su dečki otišli van kao nogometaši, tamo napravili igračke karijere i sada su treneri. Vjerujem da neki plaćaju da dobiju poziciju, da pokažu što znaju. Vrijeme nije bilo na našoj stani. Ali i dalje se nadam da će doći bolje doba - nikad nije imao dlake na jeziku Mršić. Koji gleda kako naći kruh u inozemstvu.

- Zvali su me u Melbourne, potom Maroko, još je aktivna Grčka. Čačka se nešto. Ja sam trener iz rata, iz rovova smo skupljali ekipu, nismo primali plaću po šest mjeseci ili čak godinu dana, tri sam godine u to doba bio u Cibaliji, Osijek je najveći klub koji sam vodio, s njima sam napravio daleko najbolji rezultat zabilježen u Gradskom vrtu, ali kako ćemo se nositi s mlađima koji su vani zaradili novac, njima nije ni bitna toliko plaća koliko to da postanu treneri. Puno su veća klapa nego što smo mi bili, podupiru jedni druge. Nadam se da će im zbog uspjeha reprezentacije biti otvorenija vrata.

Dolaze u jatu

“Starci” nisu u modi...

- Dolaze i mladi predsjednici i svi su, nekako, u jatu. Oni su bili navijači kad sam ja vodio ekipu. A mi jedan po jedan ostajemo bez posla ili gledamo kako uhvatiti koju godinicu vani. Što se tiče Akademije HNS-a i propisa HNS-a, trebala bi biti stroža selekcija, posebno je problematično kad jedan trener radi na licencu drugoga. Prebrzo se dobivaju te licence, previše ima trenera, cijena nam pada. Nas je starije vrijeme skoro pregazilo. Osjećam neku laganu nepravdu. Pravda je negdje daleko, dok dođeš do nje, izgubiš živce - završio je Mršić.

Mile Petković se sa 65 godina nije svjesno umirovio.

- Znam otići po selima u Slavoniji i održati poneki pokazni trening. Kad bi naši klubovi imali organizirane škole, kako to treba biti, i uvjete, nikakav mi problem ne bi bio voditi pionire, kadete ili juniore i pomagati im da postanu igrači. S guštom bih to radio. Ne samo ja nego mnogi.

Vladimir Ivanov / CROPIX

Petkovića je svojedobno Mario Mandžukić izdvojio kao jednog od trenera koji su mu najviše pridonijeli da napravi karijeru.

- Imali smo u prošlosti trenera koji su mogli još puno dati, a nitko ih nije pitao. Nikad se nikome nisam ponudio jer tko se sam nudi, na prvom zavoju dobije otkaz. Pogledajmo Hajduk; nije istina da se baš svi treneri iz Splita bave menadžerskim poslovima, ili rade protiv Hajduka, ili su gangsteri, ili nemaju pojma, pa ih, eto, zato nema u klubu od škole nogometa do prve ekipe. To je nemoguće. Znam osobno Vinka Begovića, Luku Bonačića, Ivana Katalinića, Ivicu Kalinića, Antu Mišu, Ivicu Matkovića... Nisu ni mladi ni stari, a nitko nema priliku. Nije to samo pitanje Hajduka, oni mogu dignuti nogomet u cijeloj Dalmaciji. Mi u nogometu imamo problem rukovođenja. Isto tako nije istina da Ilija Lončarević u Zagrebu ne može još mnogo dati.

Mlađi se treneri bolje snalaze.

- Točno, govore jezike, a očito su našli i špagu. I to je dobro. Što se Hrvatske tiče, HNS se mora držati kriterija jer ima puno trenera s licencom koji ne treniraju, a rade momci bez licence.

Iskusni mogu puno dati

U gotovo cijeloj Prvoj HNL relativno su mladi momci.

- To je normalno, ja sam 1991. kao trener Cibalije imao 38 godina. Logično je da mladi dobiju šansu, ali zašto bismo morali odmah starog konja odvesti u klaonicu? Iskusni stručnjak može izuzetno puno dati. Imamo jako dobrih trenera, a svatko od nas, dok može, želi raditi jer taj je posao kao droga. Zašto u HNS-u nema vijeća staraca u kojem bi bili Ćiro, Otto i takvi stručnjaci?

Ivica Matković živi na Braču, bavi se maslinama i voćem, zadnji mu je posao bio na mjestu šefa škole u Hajduku prije pet godina.

- Dolazi do smjene generacija. Ja sam puno putovao i odgovara mi mir. Posvetio sam se djeci, unucima... Ali aktivno pratim. Nisam čovjek u visokim godinama i apsolutno bih mogao dati još - kazao nam je Matković, dodajući:

- Kad bi došla neka ponuda izvana, vjerojatno bih otišao. To bi sad bilo iznenađenje za mene.