Kranjčar za SN: 'Za Hrvatsku sam odigrao 78 utakmica, a nisu mi svi izbornici bili tate'

Niko Kranjčar je iz Kijeva doputovao u Zagreb. “Dečec s Dobrog dola” nekoliko dana provest će doma, na maminoj kuhinji, družiti se s prijateljima, a onda u ponedjeljak opet slijedi povratak u Ukrajinu. Na desnoj nozi Niko nosi ortozu za koljeno. Podsjećamo, Kranjčar je na utakmici sa Srbijom ozlijedio ligamente koljena desne noge te sad mora nositi ortozu zbog stabilnosti koljena.

- Deset dana moram nositi ortozu, pa sam dobio slobodno od kluba i došao sam kući. Ligamenti su istegnuti, pa ortoza koristi da se bolje “spoje”. Povratkom u Kijev počinjem s rehabilitacijom - kaže nam Niko.

Veli da bi se na travnjak mogao vratiti za pet ili šest tjedana.

- Prognoze govore da bih mogao početi trenirati negdje sredinom svibnja. Dakle, za mjesec i pol dana.

Dakle, nećete biti spremni niti za kvalifikacijsku utakmicu sa Škotskom koja se igra 7. lipnja?

- Realno, teško. Neću igrati utakmice, duga je to stanka. Ali pričekajmo, vidjet ćemo.

Naravno da smo ga pitali je li zabrinut za nastavak karijere s obzirom na ozljedu koja zahtijeva dosta dug oporavak.

- Nije to tako ozbiljna ozljeda. Radi se o istegnuću ligamenata, nije ništa puklo.

Na Nikinu žalost, one su mu često zaustavljale karijeru, ozljede su često “posjećivale” njegove noge.

- Da, imao sam dvije operacije gležnja, ovo mi je druga ozljeda desnog koljena, prošle godine to mi se dogodilo prije Europskog prvenstva i sada, eto, ova nova.

Možda bi se vaša igračka povijest i nešto drukčije pisala da se sve to nije događalo, da nije bilo tih nesretnih ozljeda?

- Znate kaj, ne bumo o tome...

Dobro nećemo, ali ima u svoj toj nesreći i jedna dobra stvar. S obzirom da su vas ozljede znale zaustaviti u karijeri, vi niste potrošen igrač?

- To mi svi kažu! No dobro, promijeniti se ništa ne može.

Kranjčar će u kolovozu ove godine napuniti 29 godina. Mnogi će kazati da su to zapravo najzrelije igračke godine, u kojima se može mnogo toga pokazati, ako ne i ono najbolje.

- Mislim da moje najveće utakmice tek slijede. Iskusan sam, potpuno sazrio, u vremenima koja slijede trebao bih pružati najbolje partije. Naravno, mnogo toga se treba poklopiti.

Koliko još godina možete igrati na najvišoj mogućoj razini?

- Još jedno tri-četiri godine!

Kad ste spomenuli te tri-četiri godine vrhunskog nogometa koje mislite odigrati, gdje ćete ih provesti? Hoćete li ostati u Ukrajini ili razmišljate o povratku na Zapad, opet u neku od liga Petice?

- U Dynamu iz Kijeva zadovoljan sam baš sa svime. U redu, sezona nije bila onako uspješna kako sam očekivao, ali svi drugi uvjeti za mene su super.

Kranjčar je bio i ostao nogometni romantičar. Preživio je mnogo toga u svom nogometnom životu. Od velikih očekivanja zbog mitskog statusa tate Zlatka, preko tjeranja iz Dinama u Hajduk, sramnog prijezira i skandiranja da je debeo, preživio je optužbe da za reprezentaciju igra samo zato što mu je tata izbornik, nije pokleknuo ni kad mu u Spursima nisu dali igrati... Kako se tom nogometnom romantičaru boriti s današnjim modernim, rabijatnim gladijatorima? Može li se nositi njima?

- Ima mnogo većih nogometnih romantičara od mene koji su svijetu pokazali da se nogomet može igrati i na taj način. Pogledajte Barcelonu i njezine igrače, zar to nisu nogometni romantičari? Ne gleda svatko jednako na nogomet, ja ću se uvijek držati svog nogometa.

Ipak, kad ste na travnjaku s tim atletama, jeste li ikad pomislili da ste prespori za to društvo, jeste li se ikada zapitali “hoću li ih moći uhvatiti, hoće li me pretrčati bez problema”.

- Nikad nisam imao brzinu, pa i nisam svoj nogomet bazirao na brzini. S druge strane, igrao sam šest godina u Engleskoj, tamo sam itekako pokazao da se svojim tjelesnim kapacitetima mogu nositi s današnjim stilom modernog nogometa. U hrvatskoj reprezentaciji sam odigrao “sedamdeset i nešto” utakmica, mislim da to nije slučajnost. Nisu mi svi izbornici bili tate!

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!