'Mamić da je predsjednik svijeta nema pravo to govoriti. Sramim se što mi se dogodilo!'

U nedjelju je Vaha bio na Rebru. U predinfarktnom stanju primljen je na pretrage, a dan kasnije izašao je s nalazima pred novinare sa svojom istinom. Oko njega menadžer mu Jozipović i čak tri odvjetnika. Angažirao je ured “Primorac i partneri”, a koji se inače brinu o pravnim poslovima Hajduka i Splita. Očito je pred Mamićem nova borba s jugom, ali ovoga puta s puno ozbiljnijim protivnikom.

- Neki su me upozoravali da bi se ovo moglo dogoditi, ali nisam im vjerovao. Bili su u pravu. Vrte se razne priče. Mašinerija kluba s udbašima je počela raditi, ali htio bih da čujete moju istinu - rekao je Vaha u uvodu i odvrtio film tri dana ranije.

- Došao je do mene ekonom Cvrk i prenio mi poruku da me gazda treba. Mamić, koji je bio vidljivo nervozan, pitao me: “Mogu li im j... majku”. Odgovorio sam da nema potrebe jer je finale Kupa pred vratima i nema smisla stvarati si probleme. Uvjerljivo smo prvi i nije mi trebala takva vrsta pomoći. On je to loše primio, ušao u svlačionicu i rekao mi da je ovo zadnji put da vodim momčad. Tamo je bilo trideset svjedoka koji su to čuli - opisuje Halilhodžić, koji tvrdi kako je istrpio salve uvreda i psovki.

- Znate, nisam mogao doći sebi. Rekao sam mu da me prestane psovati, a on je nastavio i rekao nešto što ne mogu otrpjeti. Ja imam svoje svetinje i to nitko nema pravo dirati. Vjerujte mi, na drugome mjestu skandal bi bio veći i priča se ne bi tako završila. Boli me, gospodo. Sramim se i najradije bih u zemlju propao jer mi je dirnuto nešto što nitko ne smije. Nitko! Pa da ja njemu njegovu majku koju sam upoznao? To ne mogu shvatiti.

Vaha je unatoč svemu ostao na klupi još to jedno poluvrijeme.

- Igrači su mi rekli: ‘Šefe, igramo za vas’. Istrčali su i pobijedili. Nakon utakmice sam ih skupio i rekao im hvala! Kad sam odlazio, čuo sam gromoglasan pljesak. Otišao sam u svoj ured, sjeo i nakon nekoliko godina zapalio cigaretu - prepričava Halilhodžić koji se još uvijek smatra trenerom Dinama.

- Klub je poduzeo sve da kaže kako sam ja dao ostavku. Nisam je dao! I ja znam da ću dobiti svoju pravdu. Ovdje ili u Uefi, manje je bitno.

A ta pravda iznosi 1,3 milijuna eura. Toliko je ostalo po ugovoru.

- Pokušao sam se dogovoriti za manje, ali odbijen sam. A ja sam u Dinamu najmanje zbog novca. Znam što ovaj klub znači za ljude, a kako sam s ovih prostora, htio sam mu dati pečat.

Osim Mamića, razočarao se i u prvom čovjeku kluba.

- Razočarao sam se u predsjednika Barišića i njegove izjave. Volio bih ga pamtiti po onome kako sam ga upoznao.

Tko zna, možda će mu Barišić i dalje biti šef. Jer, u ovakvoj situaciji Halilhodžić je i dalje trener prve momčadi, ali na bolovanju.

- Ako treba, ja ću doći i voditi drugu ekipu. Vjerojatno će mi dati pionire.

Neki su rekli da je puklo zbog pritiska koji je uprava kluba stavljala pred Vahu.

- Nije bilo pritiska. Posvađali smo se tek oko jednog igrača. Bilanca je bila fenomenalna i to morate priznati. Meni je drago što sam upoznao ove divne ljude. Puno njih mi se javilo nakon petka i njihove riječi su moja najveća pobjeda. A o upravi? Nije Vaha čovjek koji će pljuvati u tanjur iz kojeg je jeo - podvukao je.

Nekoga je zanimalo može li se dogoditi da na koncu ipak ostane na klupi Dinama.

- Može se dogoditi svašta, ali je li moguća suradnja? E, to je sada već bizarno pitanje - završio je Halilhodžić, poljubio djelatnice Dinama i spustio se štengama iz prostorija kluba. Nema sumnje, po posljednji put.